U postelji bakinoj najljepše mi bilo,
pod debelom perinom zime nikad nema.
A kad baka legne, ljubavlju sva grije.
Moje dječje srce razniježi se cijelo
pa najljepše snove u noćima snuje.

A u rane sate već pretekne zoru.
Na postelji sjedi ogrnuta šalom
i krunicu moli pred jutarnju misu
tiho, kako ne bi probudila mene.

Ja još uvijek snena namjestim se sretna,
topli krevet meki sad je samo moj.
i još jedan san mi preko oka krene...
Bakina me ruka pogladi po kosi,
a perinu toplu namjesti na mene.

U bakinoj postelji najljepše mi bilo!