A kvarij je zlatnoj ribici stan. Tu ona provodi dan.
B aka je drago biće koje pamti već zaboravljene priče.
C ipele će te mami tužiti svaki put kad ćeš se s lokvama družiti.
Č etkici za zube pohvalu uputi ako su ti zubi bijeli, a ne žuti.
Ć up ne diraj, ma gdje stajao. Samo ga gledaj, da bi dugo trajao.
D jetelina s četiri lista zove me iz trave. Zbunjuje mrave.
DŽ emper je proživio svoj vijek junački. Sad služi mački.
Đ urđicu nemoj ubrati, već je ostavi u šumi. Tu ona ljepoticu glumi.
E lektrična sijalica se onesvijestila kad sam je o domaćoj zadaći obavijestila.
F otoaparat zaustavlja vrijeme. Sigurno i bez treme.
G itara je izgubila dobar glas, svirajući pjesme za nas.
H rastu puno sunca i kiše treba. Da naraste do neba.
I gla je vrijedno radila i nije se tužila. Lutka je novu odjeću zaslužila!
J edrilica bez vjetra tuguje; ona živi tek dok s morem druguje.
K ompjutor je obavijestio Juru: ima virus, ali nema temperaturu!
L iječnik ti vraća osmijeh na lice; vraća ti zdravlje, piše ti ispričnice.
LJ ubičica šumska problijedila u licu; ubrat će je netko za razrednicu!
M iš se veoma uobrazio što se i on kompjutorskim virusom zarazio!
N arcis je kraj mora niknuo, mirisao i cvao; za koga, nije znao.
NJ ihaljka ujesen nostalgično cvili; Gdje su moja djeca, gdje su moji mili?
O kvir slike pticu živcira. Već bi bila vani da nema tog okvira.
P adobran plaši ptice; ima krila, ali gdje je toj ptici lice?!
R obot bi nam dobro došao, bez brige. Pisao bi zadaće, nosio knjige.
S uncobran je neobićno biće; koristi sunce za jelo i piće.
Š tednjaku su dojadili stanari; našao je mir u najbližoj bari.
T elevizor je gutač vremena i ljudi; ne daj se progutati! Ti jači budi!
U čenici su se razmiljeli po travi, ne znaš jesu li djeca ili mravi.
V isibabama posvećujem poseban stih; proljeće volim i zbog njih.
Z ebri zavidim na slobodi i sreći. A ti sad misli što je pjesnik htio reći!
Ž eljeznica stalno nekud odlazi i dolazi; i tako joj život prolazi.