Đačkoj klupi kraj prozora,
koja se od neba plavi,
prve zrake šalje zora,
prvim pjevom ptić se javi.

Na tu klupu kraj prozora
prvo ime se napiše,
za koje zna samo zora,
i kap bistre majske kiše.

U toj klupi kraj prozora
snovi pljušte, k'o iz česme,
u svesku se skrije zora
i najljepše piše pjesme.

Iz te klupe kraj prozora
krenuli smo i mi u svijet,
pratila nas samo zora,
mahao nam samo cvijet.

Gdje je klupa kraj prozora,
gdje su oni sretni sati,
gdje je ona đačka zora,
da nas u nju opet vrati?