Ide u razred učitelj stari.
Korak mu svečan, uspravan hod.
Smiješak na licu gnijezdi se i zari,
djeca su zvijezde, a škola – svod.

Čekaju đaci svoga učitelja,
umjesto dnevnika – osmijeh im donosi,
rukom iskrenog, starog prijatelja
svakoga takne po ramenu, kosi.

Otkud u toj ruci toliko dobrote
i toliko snage u tom krhkom tijelu!?
Za sve učitelje – hvala ti, živote,
hvala za riječ, i blagu i smjelu.

Svaki dan novi – nova briga,
a ipak u svemu toliko ljepote,
na stolu kruh, jabuka i knjiga...
Za sve učitelje – hvala ti, živote!