HRVATSKI GLAS BERLIN - O JESENI
ZAHVALA ZA PLODOVE JESENI - PISMO IZ DOMOVINE
Stružec:
Pozvala me djevojčica, iz moje radionice, na priredbu u školu. Pitam susjedu, da pođemo s njima. Dolazimo pred školu, i naviru uspomene. Pričam im …Bila ja u četvrtom razredu … igramo mi velike cure kolo. Kad ono …neki mali žgoljo u špilhozama, mršavi, s rukama na leđima, stalno hoda oko kola i nešto mi dobacuje.
Mi, “velike cure” gledale smo dečke iz osmog razreda, nismo takove ni zapažale, osobito ne prvašiće. “Prvašići bedačići”, rugale bi im se. Nato se ja okrenem k tom žgolji i velim …ajde ti balavac šuti! Danas je taj isti – moj muž! Nakon 33 godine braka ponekad kaže … da si boljega zavrijedila, ne bi dobila “balavca” …i uvijek se tom sjećanju smijemo.
Pred vratima škole stoje djeca iz moje radionice, pozdravljaju nas i pokazuju rukom da uđemo u predvorje škole. Iznenađena sam. Stvarno su se dobro potrudili. Ukrasili su cijelu salu s plodovima jeseni. Na zidovima izvezeni stari ručnici njihovih baka, na klupama stari tkani i vutlani prekrivači, stare slike iz mojega vremena košnje i bogate Moslavačke nošnje, te slike iz seoskih radova, nošnje žita …običaji moga sela. Prelijepo je.
Sjednemo na male stolice … tu ima mama, tata, djedova, baka, braće i sestrica. Prepoznajem curicu u prvom razredu, koja me prozvala “teta radionica”.
Priredba je trajala sat vremena. Sve igrokaze i pjesmice su djeca naučila napamet. A bilo je to stvarno puno. I kada bi netko zastao, pomogla je učiteljica, koja je sjedila u kutu, puštala glazbu i došaptavala.
Curica obučena u kostim jabuke, koji je star 11 godina … kako mi kasnije reče učiteljica … te vila i igrokaz o nastanku kruha, bili su očaravajuće lijepi. Baš sam uživala. Pored svog moga posla nakon povratka iz Berlina, dobro je da sam to uspjela vidjeti, bilo bi pravi propust da nisam otišla. A i djeci sam obećala.
Došao je i župnik. Na kraju je blagoslovio plodove jeseni i čestitao djeci …kako su bili dobri i kako su to sve lijepo pripremili.
Na kraju su došla djeca k meni i pitali ...kada će početi radionica? Rekoh …nema do proljeća, jer ne možemo sjediti pod sjenicom vani, hladno je. Na to vele …ali pjevanje će biti, samo da se vi tri tjedna odmorite i raspakujete!!! Baš su zlatni. A onda mi priđe jedna moja curica i veli … teta, Vaš se Leon /unuk …op.u./zaljubio u mene! A mama doda u šali …mislila sam da će mi dijete odvesti u Njemačku!
Na kraju priredbe, k meni je došla učiteljica, jedna od njih tri, i veli …lijepo je da ste došli. Ja joj pružim ruku da se upoznamo, ona mi veli …ja vas već poznam, preko djece. Dođite nam i za Božić će biti priredba …pozva me. Obećala sam doći.
Potom su mame donijele kolače na stol, i dijeca su se brzo počastila. Mi smo dobili kavu. Baš im hvala.
Zadovoljna s ljepom priredbom, koja mi je uljepšala dan, vratila sam se sretna kući.
Pozvala me djevojčica, iz moje radionice, na priredbu u školu. Pitam susjedu, da pođemo s njima. Dolazimo pred školu, i naviru uspomene. Pričam im …Bila ja u četvrtom razredu … igramo mi velike cure kolo. Kad ono …neki mali žgoljo u špilhozama, mršavi, s rukama na leđima, stalno hoda oko kola i nešto mi dobacuje.
Mi, “velike cure” gledale smo dečke iz osmog razreda, nismo takove ni zapažale, osobito ne prvašiće. “Prvašići bedačići”, rugale bi im se. Nato se ja okrenem k tom žgolji i velim …ajde ti balavac šuti! Danas je taj isti – moj muž! Nakon 33 godine braka ponekad kaže … da si boljega zavrijedila, ne bi dobila “balavca” …i uvijek se tom sjećanju smijemo.
Pred vratima škole stoje djeca iz moje radionice, pozdravljaju nas i pokazuju rukom da uđemo u predvorje škole. Iznenađena sam. Stvarno su se dobro potrudili. Ukrasili su cijelu salu s plodovima jeseni. Na zidovima izvezeni stari ručnici njihovih baka, na klupama stari tkani i vutlani prekrivači, stare slike iz mojega vremena košnje i bogate Moslavačke nošnje, te slike iz seoskih radova, nošnje žita …običaji moga sela. Prelijepo je.
Sjednemo na male stolice … tu ima mama, tata, djedova, baka, braće i sestrica. Prepoznajem curicu u prvom razredu, koja me prozvala “teta radionica”.
Priredba je trajala sat vremena. Sve igrokaze i pjesmice su djeca naučila napamet. A bilo je to stvarno puno. I kada bi netko zastao, pomogla je učiteljica, koja je sjedila u kutu, puštala glazbu i došaptavala.
Curica obučena u kostim jabuke, koji je star 11 godina … kako mi kasnije reče učiteljica … te vila i igrokaz o nastanku kruha, bili su očaravajuće lijepi. Baš sam uživala. Pored svog moga posla nakon povratka iz Berlina, dobro je da sam to uspjela vidjeti, bilo bi pravi propust da nisam otišla. A i djeci sam obećala.
Došao je i župnik. Na kraju je blagoslovio plodove jeseni i čestitao djeci …kako su bili dobri i kako su to sve lijepo pripremili.
Na kraju su došla djeca k meni i pitali ...kada će početi radionica? Rekoh …nema do proljeća, jer ne možemo sjediti pod sjenicom vani, hladno je. Na to vele …ali pjevanje će biti, samo da se vi tri tjedna odmorite i raspakujete!!! Baš su zlatni. A onda mi priđe jedna moja curica i veli … teta, Vaš se Leon /unuk …op.u./zaljubio u mene! A mama doda u šali …mislila sam da će mi dijete odvesti u Njemačku!
Na kraju priredbe, k meni je došla učiteljica, jedna od njih tri, i veli …lijepo je da ste došli. Ja joj pružim ruku da se upoznamo, ona mi veli …ja vas već poznam, preko djece. Dođite nam i za Božić će biti priredba …pozva me. Obećala sam doći.
Potom su mame donijele kolače na stol, i dijeca su se brzo počastila. Mi smo dobili kavu. Baš im hvala.
Zadovoljna s ljepom priredbom, koja mi je uljepšala dan, vratila sam se sretna kući.
