Pitanja 1

SUNCOPITANJA

Lukin portal: Biste li voljela biti princeza?

Ana Đokić: Ja i jesam princeza. I nisam jedina! Ima nas puno, samo smo se prerušile pa nas samo pravi prinčevi prepoznaju.


Lukin portal: Ima li medo Grizlijan curu?

Ana Đokić: Nema. Iako je velik, još je premali.


Lukin portal: Je li „zato“ dobar odgovor?

Ana Đokić: „Zato“ je isto što i „daj, ne gnjavi!“ Dakle, nije baš neki pametan odgovor. A ni pristojan.


Lukin portal: Da možete biti nevidljiva...?

Ana Đokić: Hm. Radije bih bila vidljivija nego što sam trenutno.


Lukin portal: Jeste li vi mama svojim bajkama?

Ana Đokić: Ne. Ja sam samo njihov zapisivač.


Lukin portal: Je li Zoe sretna djevojčica?

Ana Đokić: Jako. Što ima ljepše nego sa sto pedeset i nekog kata Neboderčine promatrati svijet? I onaj iznad, i onaj ispod.


Lukin portal: Kamo trči Giza?

Ana Đokić: To nju pitajte.


Lukin portal: Imate li čizme od sedam milja?

Ana Đokić: Nemam. Ali imam glavu tog promjera.


Lukin portal: Setepi li smapi?

Ana Đokić: Mosa lovemai.


Lukin portal: Jesu li zvekani zabavni?
 
Ana Đokić: Princezama, svakako.

Pitanja 2

SUNCOPITANJA 2

Jelena Pervan: „Trči Giza! Trči“ je predivan roman. Čula sam da ste ju promatrali s balkona?

Ana Đokić:  „Trči, Giza! Trči“! je slikovnica koja je nastala tako što sam promatrala dvije djevojčice koje su, umjesto da idu u školu, svako jutro obilazile kontejnere i u svoja stara kolica odlagale raznorazne stvari koje su vadile iz smeća pa sam poželjela napisati tekst o djeci koja, umjesto da idu u školu, moraju raditi nimalo ugodne poslove. Tako smo moja prijateljica ilustratorica Dilana Bernobić i ja napravile slikovnicu posvećenu svim „Gizama“ ovoga svijeta.


Jelena Pervan:  A odakle promatrate ostale likove? Gdje ih vidite ili čujete?

Ana Đokić:  Uglavnom su svi smješteni u mojoj glavi i tamo se jako dobro zabavljaju. A i ja skupa s njima. Ali kao što to biva i u životu, sva se djeca, prava ili izmišljena, moraju jednoga dana osamostaliti i otići. Tako i likovi iz moje glave odlaze u svijet knjiga i postaju neovisni o meni.


Jelena Pervan:  Kad ste počeli pisati? Pišete li samo za djecu?

Ana Đokić:  Voljela sam pisati sastavke iz hrvatskog još u osnovnoj školi. Da li se i to računa u „početak pisanja“? Pišem i za djecu i za odrasle (koji su također djeca, samo to ne žele priznati!). Pišem već jako, jako dugo, a trenutno više pišem za velike nego za male.


Lukin portal: Razgovarate li sa životinjama?

Ana Đokić:  Da. S više ili manje uspjeha. Trenutno razgovaram s jednim psom, hrčkom i malim mačkom. A i s lastama se dobro razumijem.


Lukin portal: Je li važno biti lijep?

Ana Đokić:  Naravno da jest! Ali znate onu izreku da ljepota dolazi iznutra. Prema tome, brzo svi na unutarnju kuru ljepote!!!


Lukin portal: Jeste li živac ili flegma?

Ana Đokić:  Flegma koja nekad poživčani.


Lukin portal: Uspavljuju li vas filmovi?

Ana Đokić:  Ne. Volim filmove nakon kojih mogu razmišljati o tome što je dalje bilo s likovima. Mislim da bi bilo jako zabavno uskočiti na filmsko platno i postati filmski lik.


Lukin portal: Što ne znate o patuljcima?

Ana Đokić:  Uglavnom sve ono što nisam napisala u knjizi „Sve što znam o patuljku“. Imam veliku enciklopediju o njima, pa zapravo znam puno toga . I gdje žive, i kako žive, i koliko dugo žive i s kim žive... znam svašta.


Lukin portal: Čuvate li slike svojih predaka?

Ana Đokić:  Ja imam sreću pa me moji pretci ne gnjave onako kako su jadnog Posljednjeg Zmaja iz priče „O zmaju koji je kokice jeo i jednu lažnu princezu sreo“. Možda zato što ne držim njihove slike na zidu, kao što je to on činio!


Lukin portal: Šetepi li vnikdne?

Ana Đokić:  Prestala sam otkad su mi ga nepozvani počeli čitati.


Lukin portal: Kako izgleda Zoein osmijeh?

Ana Đokić:  Prepun je zuba!