Majke se preispituju i uvijek imaju osjećaj da su nešto mogle bolje. Istina, tako uče i napreduju, ali ponekad baš nekako klonu i obuzme ih osjećaj da jednostavno nisu dobre mame. Taj osjećaj krivnje je obično prolazan i povezan s umorom i stresom, ali u takvim situacijama dobro je podsjetiti se:

• kako oči djeteta zasjaju kad te ugleda ispred vrtića ili škole

• kako jedina znaš onaj pravi način kojim se ušuškava pokrivač i gdje se ljubi za laku noć

• na bezbroj stvari koje u danu napraviš, bez da druge obaviještavaš o tome

• na samo tvoj način glupiranja s klincima

• na situacije u kojima si štitila svoje dijete poput lavice

• na svoju upornost kod pedijatra kad nisi zadovoljna odgovorom

• na sve pročitane knjige i sate provedene na internetu da bi našla rješenje

• na sve mrlje od šmrkavih nosića koji su u tvojem zagrljaju potražili utjehu

• kad ostaješ budna do kasno i pereš odjeću koja je potrebna za u jutro

• na sate dežuranja uz svoje dijete

• na trčanje po parku i beskrajno zanjihavanje ljuljačke

• na ponos jer ti većina toga polazi za rukom

• na sve pripreme za školu, pomaganja oko zadataka i strpljivost onda kad bi najradije vrištala

• na sve društvene igre, lego kocke i drugo koje redovito igraš iz početka

• kad si se osjećala usamljeno ili umorno i samo željela leći kod kuće, ali si ih ipak nekud odvela

• na to da se uvijek sjetiš zapisati ono što je važno

• na sva pitanja na koja si dala odgovor svojem djetetu

• na svaki put kad si rekla; "samo još jedan zalogaj" ili "samo još jedan pokušaj", za dobrobit svojeg djeteta

• na sve uvučene potkošulje, zakopčane jakne i zavezane vezice

• na svoju ruku u djetetovoj ruci kad prelazite ulicu, kad se rastajete

• na sve riječi ohrabrenja koje si uputila djetetu

• na sve uzvike oduševljenja kojima si bodrila dijete

• na situacije u kojima si se od straha zamalo onesvijestila, ali ostala si prisebna zbog svojeg djeteta

• na sve večeri u kojima si se ušuljala u sobu i gledala ih kako spavaju

• na sve noći u kojima si sklupčana ležala pokraj svojeg djeteta jer je loše sanjalo

• na osmijeh koji si im uputila i onda kad ti je lice bilo obliveno suzama

• na činjenicu da samo ti možeš naći izgubljenu igračku

• na sve radionice, predstave i priredbe na kojima te je tvoje dijete trebalo

• na sve dobačene lopte, istrošene flomastere i komadiće plastelina na podu

• na cvijeće koje ti je tvoje dijete ubralo jer je to način na koji ti je željelo iskazati svoju ljubav

• na činjenicu da si ti sve te poluvele dijelove cvijeća stavila kao ukras u kuhinji

• na to da njihove male ručice poznaješ bolje od svojih

• kako posljednji ili najdraži zalogaj čuvaš za njih

• kako kuhaš najfiniji ručak ni od čega

• na sva kupanja, šišanja i rezanja noktića

• na činjenicu da tvoj zagrljaj i poljubac liječi sve

• na svu odjeću koju si oprala, opeglala, pokrpala, vratila na pravu stranu

• na sve "volim te" koje si izgovorila

• na činjenicu da si jedina na cijelom svijetu koju tvoja djeca zovu mama

• na činjenicu da kad i odrastu, uvijek trebaju mamu