U svakodnevici gotovo svakog roditelja, jednostavni zahtjevi upućeni djeci (vrijeme za kupanje, ručak, izlazak iz kuće i sl.) se pretvaraju u prava "natezanja". Jednu je rečenicu potrebno ponoviti bezbroj puta da bi dijete odlučilo poslušati. Ali to je moguće promijeniti!

Evo zašto djeca odmah ne poslušaju ono što im se kaže:

Naučili smo ih da ne obraćaju pažnju na nas dok ne počnemo vikati ili prijetiti

Vaše dijete je pametno. Ono dobro zna da će ignoriranjem vaših zahtjeva dobiti na vremenu. Ono nije loše zbog toga, jednostavno je ljudsko biće. Znajte, ako vaše dijete ima 7 godina i ne čuje što mu kažete po peti put, to znači da je dobro naučilo da vas ne shvati ozbiljno dok ne počnete vikati.

Rješenje: Nemojte davati naputke s drugog kraja sobe. Približite se djetetu i dotaknite ga, povežite se komentarom o tome što ono radi. Tek onda recite: “Moram ti nešto reći.” – zatim pričekajte da vas dijete pogleda u oči. Nemojte dati uputstvo dok vas dijete ne pogleda u oči, ono mora shvatiti da to što govorite - mislite ozbiljno. Ako dijete uporno gleda u igračku ili u ekran, upozorite dijete da ćete morati skloniti igračku ili ugasiti Tv. Upozorite samo jednom i ispoštujte to, jer u suprotnom učite dijete da niti sami ne shvaćate ozbiljno zahtjeve koje postavljate.

Djeca nemaju iste prioritete kao odrasli

Nijedno dijete neće razumjeti zašto mora na kupanje baš u ovom trenutku i zašto je to njegovim roditeljima toliko važno. Ono je usred neke posve druge preokupacije. Iako vi njegovu igru ne shvaćate ozbiljno, igra je dječji posao i djeca kroz igru uče. Pozitivna strana je da se vaše dijete zna zaigrati, da se sposobno samo motivirati, ne čekajući da ga vi zabavite ili uposlite.

Rješenje: Priđite djetetu i uspostavite kontakt s njim, zanimajući se što dijete radi i dajući mu do znanja da imate u vidu njegove prioritete. „Baš si napravio super garažu. Pokaži mi kako radi.” Tek nakon što ste zadobili djetetovu pažnju, obavijestite ga da ćete malo promijeniti raspored: “Vrijeme je za kupanje. Idemo odmah ili za 5 minuta? Ok, 5 minuta, ali poslije toga nema odugovlačenja? Dogovoreno? Daj pet!”

Dijete smatra da ga ne čujete

Djecu ne smijemo na silu tjerati da nas poslušaju. Ona trebaju željeti surađivati s nama. Na sreću, naša djeca imaju povjerenja u nas i prate naša pravila, sve dok su sigurna da i mi njih čujemo.

Rješenje: Dajte djetetu do znanja da čujete što vam govori rečenicama tipa: „Dobro te čujem. Jasno kažeš da ne želiš na kupanje. Ipak, kupanje je potrebno, da bi bio čist i zdrav. Želiš li možda tuširanje?” … Ponekad će vaše dijete lakše pristati na kompromisno rješenje i to je također u redu. Svakako objasnite djetetu način na koji razmišljate, da bi ono znalo da ste pristali na kompromis zato što je i to rješenje dobro, a ne zato što je dijete bilo tvrdoglavo.

Djeci je potrebna naša pomoć da bi prešla s jedne aktivnosti na drugu

Stavite se u njihov položaj. Zar vama ne pada teško odvojiti se od zanimljivosti koju čitate, da biste skuhali ručak?

Rješenje: Dajte jedno upozorenje. Kad se vratite za 5 minuta, ponovo se povežite s djetetom. Komentarom na igru tipa "Prekrasno si odjenula ovu lutku!" uspostavite kontakt i onda podsjetite dijete na postignuti dogovor: "Dobro, prošlo je pet minuta. Sjećaš li se što smo se dogovorili? Pet minuta bez odugovlačenja. Sad je vrijeme za kupanje".
Nakon toga napravite tzv.most od igre ka onome što tražite od djeteta da učini: "Imam ideju! Ja ću uzeti drugu lutku, pa neka nam lutkice kao vile polete do kupaone! Baš me zanima koja će prije stići! Krećemo!"

Djeca ponekad ne osjećaju povezanost s nama

Kad djeca ne obraćaju pažnju na naše zahtjeve, to je stoga što ne osjećaju povezanost s nama. Ona se mogu osjećati nepovezano iz različitih razloga, npr: niste bili zajedno cijelog dana, možda ste ujutro izgrdili dijete jer je kasnilo u školu ili vam je pažnja više usmjerena na mlađe dijete...

Rješenje: Pokažite suosjećanje prema potrebama i željama vašeg djeteta, i to ne samo kad nešto zahtijevate, već što češće možete. Suosjećanje će vam pomoći izgraditi kvalitetan odnos i dijete će biti raspoloženo za suradnju.

Odustali su

Roditelji su djeci primjer i ona u roditeljima vide sve. Ako su sigurni da smo na njihovoj strani, željeti će nam ugoditi. Ako primjetite da je vaše dijete sumnjičavo ili da ste u konstantnoj borbi, to je upozorenje da trebate poraditi na vašem odnosu kako biste ga ojačali.

Rješenje: Pola sata vremena dnevno - samo za njega. Ovo izgleda tako jednostavno da mnogi roditelji podcjenjuju utjecaj ove strategije. Ali ona uvijek uspije. Čim dijete osjeti da imate vremena samo za njega i ono će imati vremena za vas.

Djeca su mali ljudi

Primjena sile izaziva odbojnost. Svako ljudsko biće odbija kontrolu i djeca se po tome ne razlikuju od odraslih. Što se više osjećaju kontrolirano i pod utjecajem zahtjeva i prigovora, više će se buniti. Na ovu činjenicu možete gledati pozitivno. Ako primorate dijete da bude bezuvjetno poslušno, ne možete očekivati samostalnost i odgovornost jer će uvijek očekivati upute. Kad naraste, neće se znati zauzeti za sebe. Radije birajte suradnju. Na taj ćete način naučiti dijete samodisciplini i ono će se jednog dana znati pobrinuti za sebe.

Rješenje: Pažljivo birajte na čemu želite ustrajati. Dajte djetetu do znanja da ste uvijek na njegovoj strani i da uvijek postoji izbor. Radije učite i vježbate dijete snalaženju u određenim situacijama nego da ga kontrolirate.

• Savjeti više:

- Ako želite da dijete pokupi igračke, nemojte postaviti pitanje: "Hoćeš li, molim te, pokupiti igračke?", jer ćete možda dobiti negativan odgovor. Umjesto toga koristite ovu formulaciju: "Molim te, pokupi svoje igračke."

- Ako vidite da je dijete fokusirano na igru, pripremite ga na promjenu aktivnosti. Dajte mu malo vremena: "Još malo pa idemo. Pozdravi svojeg medu, uskoro ćete se opet vidjeti."

- Uputite djetetu jedan po jedan zahtjev. Nemojte reći: "Molim te, pospremi svoje igračke, stavi knjige na policu i pokupi prljave čarape." Započnite s jednim zadatkom i tek kad je obavljen, zatražite nešto drugo.

- Neka vaše upute budu jednostavne i jasno specificirane. Nemojte reći: "Idemo, odjeni se", već "Odjeni jaknu".

- Oslovite dijete imenom. Na taj ćete mu način skrenuti pozornost, a tek kad vas dijete pogleda u oči, uputite mu svoj zahtjev ili obavijest.

- Koristite pozitivan riječnik. Umjesto da kažete: "Nemoj mrviti", recite "Molim te, uzmi tanjurić" ili umjesto "Nemoj razbiti šalicu", recite "Molim te, drži šalicu za ručku".
Isto tako, objasnite djetetu kako se osjećate. Umjesto da kažete: "Da mi nikad više u trgovini nisi pustio ruku", recite "Ako me ne držiš za ruku, zabrinut/a sam jer bi se mogao/la izgubiti". Koristite riječi "Kada... osjećam se... zato što..."

- Koliko je god moguće, izbjegavajte vikanje. Djetetu se obraćajte smirenim tonom. Govorite kratko i jasno.

- Nakon što ste zatražili nešto od djeteta, zamolite ga da ponovi ono što je čulo. Tako ćete biti sigurni da je dijete razumjelo što očekujete od njega, odnosno po potrebi ćete svoj zahtjev još malo pojasniti.

- Važno je uvijek pohvaliti dijete. To je djetetu dodatni poticaj. Možete ga i iznenaditi kakvom nagradom koju je zavrijedilo svojim lijepim ponašanjem.