Svakim početkom nove školske godine, deseci tisuća naše djece (neki po prvi puta) kreće na put prema školi i vraća se iz nje. I svake godine se ponavljaju upozorenja nama odraslima kako se prema tim, dobrim djelom novim, aktivnim sudionicima u cestovnom prometu moramo odnositi sa povećanom pažnjom, bilo kao vozači, ili pak kao roditelji o kojima svakako ovisi njihov osjećaj prema važnosti ponašanja u prometu.

Kako ih zaštititi? Kako smanjiti rizik od stradavanja? Velika odgovornost leži upravo na nama, njihovim roditeljima. Bez obzira na činjenicu što se edukacijom djece za sigurno sudjelovanje u prometu započinje (ponegdje) već u predškolskim ustanovama, a nastavlja u osnovnim školama, uloga je roditelja nezamjenjiva. Upravo roditelji mogu učiniti najviše za sigurnost mališana.
Što valja znati o djeci kao samostalnim sudionicima u prometu?

Da bi optimalno pripremili dijete za sigurno snalaženje u raznim situacijama u prometu, moramo ponešto znati o psihofizičkim osobinama djece koje ih, nažalost, čine izuzetno ugroženom kategorijom sudionika u prometu.

• djeca su, u pravilu, nižeg rasta što im onemogućuje optimalnu preglednost prometne situacije. Vidno polje im je ograničeno (u odnosu na odrasle osobe). Niži rast čini ih teže uočljivim ostalim sudionicima u prometu, osobito vozačima

• u djece je smanjena sposobnost točne procjene brzine kojom se kreću vozila

• još im nije u potpunosti razvijena sposobnost usmjeravanja pozornosti na zbivanja u prometu. U trenutku im pozornost može biti preusmjerena na neke druge sadržaje (pojava prijatelja ili roditelja na drugoj starni ceste, igra djece...)

• djeca često reagiraju nenadano, impulzivno, nemaju još u potpunosti razvijen osjećaj za procjenu opasnosti

Kako pripremiti dijete za samostalno sudjelovanje u prometu?

Imajući u vidu naprijed iznesene činjenice, započnimo (ukoliko to već nismo) edukacijom djeteta. Pri tome je važno imati u vidu neke činjenice:

• biti svjesni da smo mi uzor vlastitom djetetu. Ono nas nastoji oponašati gotovo u svemu. Sklono je slijediti naše dobre, ali, nažalost, i loše navike

• ako nismo uporni u namjeri da naše dijete usvoji pozitivne navike, ono će preuzeti one negativne koje mu nameće njegova okolina (na žalost, previše je upravo negativnih primjera svakodnevna ponašanja u prometu)

• djeca najbrže i najtemeljitije uče kroz igru, u opuštenoj atmosferi

Konkretni savjeti:

• nabaviti knjižice ili slikovnice o ponašanju djece u prometu (prilagođene njihovoj dobi, o čemu se treba posavjetovati prilikom kupnje)

• zajedno proći tematiku, postavljati pitanja, pokušati probuditi djetetov interes, nagraditi ga kada vidimo da je usvojio neka znanja

• nabaviti edukativne igračke (prometne znakove, semafore, modele vozila...) i poigrati se zajedno motivirajući dijete da uočava opasnosti

• najbolja je metoda učenja...praksa. Stoga je dobro prošetati s djetetom da mu u miru i kroz igru ukažemo na potencijalne opasnosti u cestovnom prometu

• vježbati sigurno prelaženje prometnice, objasniti svrhu pješačkog prijelaza, semaforskih uređaja, ulogu prometnog policajca (on je tu da pomaže, a ne isključivo radi kažnjavanja)

• ukazati na negativne, ali i pozitivne primjere ponašanja u prometu

• i vožnja s djetetom u automobilu prigoda je da mu ukažemo na negetivne primjere ponašanja u prometu

• ako je dijete prvoškolac, posebnu pozornost treba obratiti na put od doma do škole. Odabrati najsigurniji (ne nužno i najkraći) put i uvježbavati s djetetom sigurno kretanje. Ukazati mu na opasna mjesta, na koje sve detalje treba obratiti pozornost. Uvježbavati sve dok nismo potpuno sigurni da je dijete usvojilo potrebna znanja. Dopustiti postupno djetetu da preuzme ulogu "vodiča" i da nas samo vodi. Korigirati ga, ali i nagraditi ako pokaže da je usvojio većinu pravila

• nikada ne požurivati dijete u školu. Ako iz objektivnih razloga kasni, radije mu napišite ispričnicu

• ako nakon završetka nastave dočekujemo dijete pred školom, nikada to ne činiti na suprotnoj strani ulice. Veselo što nas vidi, moglo bi nesmotreno pretrčati cestu

• već smo rekli da je osobni primjer nezamjenjiva metoda edukacija djece. Stoga uvijek, baš uvijek, bez obzira koliko se žurili, a u pratnji smo djeteta, ne činiti prometne prekršaje

• ako se dijete mora kretati u prometu noću, pobrinuti se da na sebi ima odjeću i obuću što svjetlijih boja kako bi bilo uočljivije ostalim sudionicima u prometu. Po mogućnosti, kupiti mu odjeću i obuću s ugrađenim reflektirajućim tvarima

• podučiti dijete kako sigurno koristiti sredstva javnog prijevoza (s posebnim naglaskom na sigurno ulaženje i izlaženje iz sredstava javnog prijevoza)

Poštovani roditelji. Pokušali smo Vam predočiti neka temeljna pravila za optimalnu edukaciju Vašeg djeteta koja će mu pomoći da postane sigurni sudionik u cestovnom prometu. Ne žalite truda i vremena.