Nesumnjivo je da televizija ima određenu ulogu u odrastanju djece, te da utječe na njihov kognitivni i socijalni razvoj. Sadržaji koje dijete prati bi trebali biti obrazovni, korisni, veseli i opuštajući. Nažalost, često nije tako.

Do navršene treće godine, djeci je teško dulje zadržati pažnju. Kod mnogih emisija, pa čak i onih za djecu, slike se previše često izmjenjuju. Stoga mališani takve emisije doživljavaju kao hipnotizirajuće, ili dosadne. Ipak, televizija može uznemiriti dijete. Francuske vlasti zabranile su programe za bebe, odnosno one namijenjene mlađima od tri godine. Smatraju da štete razvoju djece i da mogu prouzročiti pasivnost, spori razvoj govora, preveliku uzbuđenost, poteškoće sa spavanjem i koncentracijom, te ovisnost o ekranu. Kablovski operateri u Francuskoj morat će, kada prikazuju takve programe, istaknuti upozoravajuću poruku roditeljima.

Što je dijete starije, to su roditelji manje oprezni pri izboru programa. Razlog tomu je nedostatak vremena - televizija postaje rješenje za mir u kojemu će se roditelji odmoriti ili pak preuzeti obveze koje ih očekuju i kod kuće, nakon posla.

Utjecaj televizije ne ovisi samo o programskom sadržaju. Na dijete utječu i druge karakteristike televizije, kao što su visoka animacija, prenaglašene glazbene dionice, vizualni i auditivni specijalni efekti. Ove navedene karakteristike su u funkciji privlačenja i zadržavanja pažnje gledatelja. Dokazano je da je većina govornih odlaganja uzrokovana pretjeranim gledanjem televizije, jer gledanje televizije nije interaktivna aktivnost. Štoviše, ona djetetu oduzima vrijeme za interakciju s drugom djecom i odraslima.

Stručnjaci upozoravaju da 63% djece predškolskog uzrasta, ima probleme u govorno-jezičnom razvoju. Tome u velikoj mjeri pridonosi činjenica da prosječno dijete predškolskog uzrasta provede po tri sata dnevno ispred malih ekrana i dodatnih dva-tri sata igrajući kompjuterske ili video igrice. To uzrokuje čitav niz lingvističkih, psihomotornih i lokomotornih poremećaja.
Razlog tomu je činjenica da su televizija i video-igrice primjeri jednostrane komunikacije u kojoj djeca satima šute, a vokabular kojim govore junaci crtanih filmova zadovoljava govorni nivo djece od dvije godine.


Negativan utjecaj televizije na dijete, povećava se i gledanjem programskih sadržaja koji nisu primjereni djetetovom uzrastu. Dijete ne razumije poantu priče, već pažnju usmjerava samo na naglašene događaje, uglavnom nasilje, pa je vjerojatnije da će kasnije, kroz igru, imitirati ono što vidi.

Isto tako, marketing je postao neizostavan dio programskog sadržaja. On je često agresivan i šalje poruke koje dijete ne može razumjeti ili je pak namijenjen upravo djeci te ih već u ranoj dobi potiče na konzumerizam.

Crtići

Američki znanstvenici su potvrdili da velika količina nasilja koja je primjetna u mnogim crtićima čini djecu agresivnom.

Još više zabrinjava to što je u raznim dječjim emisijama i crtićima izmjerena veća količina nasilja nego u emisijama namijenjenima odrasloj publici. Također se pokazalo da mlađa djeca više imitiraju negativno ponašanje koje vide na TV-u, poput tračanja i okretanja očima, dok verbalnu agresiju kakvu viđaju na televiziji kopiraju i u školi.

S druge pak strane, većina crtića završava moralnom porukom i pobjedom dobra nad zlom. Dobri likovi, s kojima se djeca često poistovjećuju, imaju čitav niz pozitivnih osobina poput iskrenosti, hrabrosti i požrtvovnosti.

Dakle, djeca iz animiranih filmova mogu učiti prave vrijednosti, ali samo ako ih gledaju uz nadzor roditelja koji će im pojasniti moralnu poruku koju crtić odašilje. Pritom djetetu mogu objasniti odnose među likovima i razgovarati s djetetom o njegovom doživljaju. Time je dijete dobilo priliku za još jedan oblik kvalitetno provedenog vremena s roditeljem, u kojemu razmišlja, zaključuje, uči razlikovati maštu od stvarnosti, poboljšava svoj vokabular... Nakon takvog razgovora, roditelj može predložiti djetetu da nacrta svoj doživljaj animiranog filma i likova koji su dojmili dijete. Iz takvog razgovora i crteža roditelj može puno doznati o načinu na koji dijete doživljava crtani film i svijet oko sebe.


Roditelj koji obraća pozornost na sadržaj crtanog filma koji dijete gleda, na vrijeme može reagirati ako primijeti da je crtić previše nasilan ili neprimjeren djetetovom uzrastu.

Naravno da gledanje televizije ne treba zabraniti, ali je potrebno ograničiti, i vremenski i sadržajno.

Kako roditelji mogu prevenirati loš utjecaj televizije:

• Nastojte uvijek biti upućeni u sadržaj koji dijete gleda.

• Ukoliko roditelji gledaju emisiju koja nije primjerena djetetovom uzrastu, trebaju objasniti djetetu o čemu se radi i zbog čega ne može sudjelovati u praćenju takvog sadržaja.

• Ograničite gledanje televizije na sat-dva vremena dnevno.
  

• Isključite TV za vrijeme obroka.

• Ako se dogodi da je dijete vidjelo scenu nasilja, objasnite djetetu da se radi o odglumljenim scenama.

• Suzdržite se od gledanja dnevnih emisija koje su neprikladne za djecu. Danas većina pružatelja telekomunikacijskih usluga pruža opciju naknadnog gledanja pojedinih emisija.

• Birajte programe koji su edukativnog karaktera, kao što su National Geographic i sl.

• Na pojedine kanale obavezno uključite roditeljsku zaštitu.

Nastojte izbjegavati i sljedeće sadržaje:

• sapunice

• reality programe

• neprimjerene kvizove

• talk-show emisije

• emisije koje prate svijet estrade

 
Na žalost, danas se u medijima ne posvećuje ni približno dovoljna pažnja stvaranju i razvoju edukativnih sadržaja za najmlađe.

S obzirom da je tako, roditelji su jedina crta obrane. Neka dijete stekne zdravu naviku igranja, čitanja, oblikovanja i bavljenja sličnim aktivnostima koje potiču maštu. Dijete je potrebno usmjeriti i na neku sportsku aktivnost, što može biti i vježbanje ili ples kod kuće.

Neka svaki dan sadrži vrijeme provedeno u kvalitetnom i zabavnom druženju s vršnjacima i obitelji. To je iznimno važno za psihu i socijalizaciju djeteta u ovo tehnološko doba. I ne zaboravite, roditelji su primjer djeci.
{lofimg src="/images/slike/djeca i tv -rotir.jpg"}