Nezaboravan dio roditeljstva je pogled na blaženi san malog djeteta. Bebe u snovima mijenjaju mimiku lica, smješkaju se ili mršte, i tada se pitamo; što li sanjaju? Stručnjaci se ne mogu složiti oko toga što sanjaju bebe i sanjaju li uopće. Razlog je jednostavan - bebe se ne mogu izraziti. Ipak, postoje neke pretpostavke. S obzirom da je dokazano da i bebe prolaze kroz REM fazu sna koja je povezana sa snovima, vrlo je vjerojatno da sanjaju svoja dnevna iskustva, ugodna i neugodna; hranjenje, mirise, nježnost, glad, bol, samoću...

U dobi od dvije, tri godine, djeca nam već mogu opisati svoje snove. Lijepi i lepršavi snovi znaju rezultirati grlenim dječjim smijehom, a noćne more - vriskom i plačem. Neki stručnjaci smatraju da se kod dječjih noćnih strahova zapravo ne radi o snovima već o stanju polubudnosti.

Ako noću i nije bilo nekih manifestacija sna, kod mališana se često "po jutru poznaje dan". Psiholozi upućuju roditelje da upitaju dijete je li sanjalo, i što. Dobro poslušajte što vam dijete prepričava, jer to je način da se upozna djetetov maštoviti svijet. Po mnogima, snovi su ključ do duše i putem njih možemo uvidjeti promjene koje se događaju u svijesti mališana.

Velik dio spavanja protječe bez snova. Snovi se javljaju otprilike sat i pol nakon što smo zaspali, kao vizualni i auditivni događaji, odnosno slike koje se redaju kao na filmu. To je takozvana REM-faza, kada se očne jabučice brzo kreću pa ti brzi pokreti sklopljenih očiju pokazuju da je san u tijeku. Uobičajeno je da se tijekom noći sanja 4 do 5 puta u 20-tak minuta, koliko traje i pojedina REM-faza. Svatko koga tada probudite, sjetiti će se da je sanjao i moći će vam ispričati svoj san.

Za razliku od snova odraslih, koji su puni simbolike i vrlo često imaju neobičnu konstrukciju, dječji snovi su konkretni, jasni, razumljivi i logični. Obično se radi ispunjenju neke želje koja u stvarnosti nije bila realizirana. Isto tako, snovi odraslih podliježu određenoj "cenzuri", jer su mnoge želje odraslih skrivene i kontrolirane.
Djeca svoje želje iskazuju otvoreno pa ih i sanjaju na takav način - jednostavno. Utoliko je veća važnost iskrenih dječjih snova.

Prema Freudu, snovi su i najbolji čuvari spavanja. Ako je dijete gladno, ono će sanjati kako jede, ako je žedno, sanjati će da se napilo vode i utažilo žeđ. Zadovoljavajući svoje potrebe u snovima, dijete mirno nastavlja spavati.

Osim neostvarenih želja, dječji snovi sadrže i druge događaje iz stvarnog života: susrete, osobe, strahove, brige... Istraživanja pokazuju da djeca sanjaju kućne ljubimce, junake crtanih filmova i druge likove iz mašte. Sadržaj snova se mijenja sa uzrastom i životnim iskustvom djeteta.

Prema nekim tumačenjima, u snovima djece do četvrte godine je najčešće prisutan lik majke ili kućni ljubimac. Kasnije se junaci njihovih snova umnožavaju, a slike i događaji postaju sve složeniji.

Nakon sedme godine života dječji snovi su češći, duže traju i imaju strukturu. Dijete postaje aktivan sudionik snova čija je radnja puno kompleksnija i sadrži autobiografske elemente.

Kako se razvijaju dječje kognitivne sposobnosti, tako se obogaćuju i njihovi snovi u kojima je sve više emocija i kolorita. Devetogodišnjaci, na primjer, sebe u snovima često vide kao superjunake koji postižu uspjehe za kakvima teže u životu, a još uvijek ih ne mogu ostvariti.