Tate nas uče da roditeljstvo ne treba baš uvijek doživljavati tako ozbiljno. Mnoge će mame reći; naravno kad je tu mama koja misli na sve. Najbolje je kad mame i tate jednako sudjeluju i u obavezama i u igri, ali gotovo uvijek će imati drugačiji pristup. Ta različitost je potrebna djetetu. Pa što to tate rade drugačije od mama, a zapravo je dobro?
Mame će pokušati nabaviti nove stvari potrebne za neku aktivnost, a tate će djeci reći da se snađu s onim što već imaju. I često, već zaboravljeni ili svakodnevni predmeti postaju sasvim dobri ili čak najzabavniji. Kad se tata uživi u igru, nema tog konjića do običnog drvenog stolca, a rasute olovke će taman stati u kutijicu od tatinog alata. Na taj način tate uče djecu snalažljivosti i upornosti. Posredno ih uče da budu zadovoljna sobom.
Tate ne trebaju torbu s pelenama. Imaju džepove! Ozbiljno, koliko nam uopće tih stvari stvarno zatreba? "Teglimo" ih sa sobom kud god pošli, umjesto da smo komotni i orijentirani na igru. Svojim načinom, tate uče djecu kako pojednostaviti stvari.
Bilo da se radi o oblačenju, maženju ili čitanju priča, tate imaju dar da sve rade uz "glupiranje" što je zapravo odličan način na koji se povezuju s djecom. Oni time poručuju da nije sve u žurbi, da se mogu opustiti i biti ono što jesu. Poručuju im i da u životu sasvim obične trenutke i stvari možemo učiniti posebnima.
Mame obično nisu baš sportski i borbeni tipovi, pa je prava sreća ako dječak ima zaigranog tatu. Kad krenu napucavati loptu po kući u "duelu između Hrvatske i Engleske" ili s kuhačama "jurišaju na brod kapetana Kuke", preporuka majci je da ode s prijateljicom na kavu kako ne bi postala dežurno gunđalo. Takav je tata pravo blago i za djevojčice jer je u stanju strpljivo sjediti na neudobnom stolcu dok njegova mala "doktorica" ne obavi pretrage ili pojesti punu zdjelicu juhe od jagoda i još nečeg. Mame najčešće misle na sto stvari odjednom, a tate s djecom putuju kroz maštu potpuno fokusirani na igru. Tako djeca uče da uz bezgranični svijet mašte nema dosade i naposljetku, uče se igrati sama.
Mame više promatraju i komentiraju "s klupe", a tate se uključuju. Imaju se potrebu pokrenuti i sudjelovati. Tako će svakako isprobati novi romobil ili skateboard kako bi pokazali kako održavati ravnotežu, gađati u postavljeni koš i pokazivati košarkaške korake ili gađati lopticama metu dok ne postignu željeni rezultat. Ponekad se toliko "pokrenu" da im dijete kaže; "Mogu sad ja?", a oni odgovaraju; "Evo, još samo malo!"
Stvar je u tome da fizičkim uključivanjem, tate stvarno zainteresiraju dijete za aktivnost čime potiču brojne djetetove mogućnosti.
