Svi mi s veseljem prepričavamo i ponovo proživljavamo lijepe i zanimljive događaje iz djetinjstva. Prisjećamo se i onih manje lijepih, a vremenski odmak nam omogućuje da spoznamo sebe i svoju okolinu.

Roditelje često iznenade dječja najranija sjećanja; dijete od godinu i pol ili dvije, može zapamtiti svoj prvi uspjeh na tuti, kako se pozdravilo s omiljenom dekicom, najdražu tetu u vrtiću...

Koliko nam znače sjećanja?

Sjećanja povezuju našu prošlost, našu sadašnjost, našu budućnost i nas jedne s drugima. Sjećanja naše djece nam također mogu dati uvid u bogatstvo njihovog unutarnjeg svijeta i pomoći im da razviju ono što se naziva "prošireno poznavanje sebe kroz vrijeme." Poznavanje sebe je mudrost, a stječemo je gledanjem u sebe, u naša vlastita unutarnja iskustva.

Djeca vole slušati o tome kako su izgovarali pojedine riječi, smijati se sjećanjima na razne obiteljske situacije, nezgode nakon kojih su ih svi posjećivali...

Jerome Bruner, jedan od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća, smatra kako je prepričavanje događaja sredstvo kojim se koristimo za rekonstrukciju vlastitih životnih iskustava. Bruner smatra da su takve pripovjetke najmoćniji način da ljudi organiziraju iskustvo. Djeca se oslanjaju na druge da im pomognu stvoriti opis prošlosti, a jezik koji prati vizualnu slikovitost i iskustva, utoliko jača naša sjećanja.

Što će dijete zapamtiti iz svoje najranije dobi?

Put do vrtića, škole

Najčešće sjećanje koje djeca imaju je iskustvo odlaska u vrtić i školu. Svako dijete se sjeća ovog rituala, s kim je išlo, kuda je prolazilo i sl. Djeca osobito pamte ako ovo iskustvo dijele sa roditeljima, zapamtiti će mamine nježnosti i podršku.

Prirodno okruženje

Djeca se sjećaju mjesta na kojima su se slobodno igrala, mjesta koja su ih očarala. Sjećaju se i naglih klimatskih promjena, jakih vjetrova, grmljavine, duge. Za ove događaje vezane su jake emocije: nervoza, strah, iznenađenje, oduševljenje.

Skakanje, ljuljanje, penjanje

Djeca vole aktivnu igru, trčanje, skakanje, ljuljanje, penjanje. Vole se voziti biciklom, igrati nogomet, košarku, hokej i sl. Zapamtiti će je li tim izgubio ili pobjedio, ali i tko ih je zvao u tim. Isto tako će za ovo sjećanje vezati i postojanje reda, pravila i vođa.


Postignuća

Djeca pamte stvari koje su sama stvorila jer ih to čini ponosnim. Ona će zapamtiti da ste ih hvalili i isticali da su dobra u nečemu: crtanju, pjevanju, šivanju, slaganju puzzli, izrađivanju figura od plastelina, pisanju i sl.

Nezgode

Djeca pamte neke nezgode, padove, bolesti tijekom kojih im se ukazivala pažnja. Mogu se sjetiti kako su razmišljali prije nego im se zbog loše procjene ili znatiželje dogodila neka nezgoda, kako su se osjećali nakon toga...

Osobe koje vole i koje vole njih

Prijateljstva su važna za djetetov razvoj i lijepo je slušati ih kako opisuju svoje prijatelje, zajednički provedeno vrijeme, kome vjeruju i za koga misle da će zauvijek biti dio njihovog života. Djeca se žele fotografirati ne samo s osobama koje vole, već i s onima za koje osjećaju da vole njih.

Boravak izvan roditeljskog doma

Najljepša sjećanja često su vezana uz boravak npr. kod bake i djeda, zajedničke razgovore i šetnje, igre i istraživanja...

Djecu mlađu od sebe

Djeca su ponosna na svoje sposobnosti i dobro pamte kad mogu pomoći mlađem od sebe. Ovaj osjećaj vjerojatno utječe na to da pamte da su ih hranili, gledali ih kako rastu, pričali im priče, pokušavali shvatiti što im se sviđa. Pred malom djecom, oni se osjećaju odgovorno i odraslo.

Osjećaj pripadanja zajednici

Djeca, kao i svako ljudsko biće, ima potrebu biti članom zajednice. Bilo da se radi o zajedničkoj akciji čišćenja okoliša, školi u prirodi, izletu i sl., ona će zapamtiti onog posebnog učitelja, ljubaznog vozača, ljude koji su ih vodili na posebna mjesta.

Mjesta i događaji

Djeca će se sjećati posebnih mjesta na kojima se dogodilo nešto važno: uspjeh na tuti, prvi veliki krevet, mjesto koje je moglo napokon samo dosegnuti, mjesto na kojemu je svladalo vožnju koturaljkama i sl. Isto tako, sjećati će se mjesta koja su u njima budila osobite emocije.


Obiteljske tradicije

Obiteljska tradicija je običaj vaše obitelji vezan uz određene blagdane, ali i nevezan uz njih. To može biti neka emisija koju uvijek zajedno gledate, kad tata peče kokice ili kestenje, kad se skupa ušuškavate u krevet... To su sjećanja koja će počinjati rečenicom: "U mojoj obitelji smo uvijek...".

Sjećajte se

Razgovarajte s djecom, glasno razmišljajte o tome što se zbilo, što ste radili i zašto - na taj način jačate i jezične vještine djeteta. Prolistajte ponovo knjige i slikovnice koje ste nekada čitali, pričajte djeci o svojim sjećanjima iz djetinjstva.

Roditelji čuvaju mnoge uspomene na odrastanje svojeg djeteta; fotografije, crteže, kolaže... Dobro je na poleđinu tih uspomena zapisati datum, neku anegdotu ili kontekst u kojem je nešto nastalo.
Pregledavajući albume s fotografijama, snimke, prve crteže, školske zadaće, pružate mogućnost za razgovor o tome što ti trenuci predstavljaju. Možete upitati dijete; Sjećaš li se što si osjećao tada? Što danas osjećaš i misliš o tome? Zašto je taj trenutak bio važan?

Sve navedeno ima veliku vrijednost u iskustvu vašeg djeteta. Zajedničkim prisjećanjem, djeca uče o važnosti doživljaja, osjećaja i dojmova koje bi inače zadržali u sebi i vjerojatno zaboravili.
Uče kako podijeliti svoja sjećanja i osjećaje i što je još važnije, shvaćaju koliko su vama njihova sjećanja važna, koliko vam je stalo do svega što se događa u njihovom životu.