Roditeljstvo stvara čitavu paletu osjećaja, od kojih je većina prekrasna i obogaćuje naš emocionalni svijet.Ipak, toliko toga treba znati i moći da majke, u svojoj želji da budu najbolje svojem djetetu i obitelji, često upadaju u zamku neugodnog osjećaja krivnje.

Jedna majka je duhovito opisala svoj osjećaj krivnje:

"Od kad sam postala majkom, svakodnevno se preispitujem i mislim da sam trebala bolje. Ali, čini mi se da svoju krivnju imam pod kontrolom. Pomirile smo se, ona kao da je moja druga polovica. Uvjerena sam da ćemo sretno živjeti do kraja života."

Šalu na stranu, jer majke se stvarno stalno osjećaju krivima, a evo i najčešćih razloga:

• Krivnja jer se ne igraju dovoljno s djecom, ili:

ne igraju se dovoljno kvalitetno
ne da im se igrati s djecom
ne mogu se uživjeti u igru
potajno broje minute kad će igra završiti

• Krivnja jer djeca previše gledaju TV

• Krivnja zbog gubljenja živaca, vikanja i kažnjavanja

• Krivnja zbog osjećaja da djeca ne jedu dovoljno ili dovoljno zdravo

• Krivnja zbog odgađanja dječjih zahtjeva:

Uvijek im govorimo: Pričekaj, za 5 minuta, za 10 minuta, da bismo dovršili započeto. Hoće li naša djeca misliti da su nam druge stvari važnije od njih?

• Krivnja jer odlazimo na posao i vraćamo se kasno popodne:

Još je veća ako uživamo u svom poslu.

• Krivnja jer nemamo dovoljno strpljenja

• Krivnja kad ih negdje ostavljamo:

Ili krivnja jer nemamo osjećaj krivnje kad ih negdje ostavljamo.

• Krivnja jer ih premalo učimo

• Krivnja zbog dječjih svađa i pitanje jesmo li pošteno postupili

• Krivnja zbog nemogućnosti da djetetu nešto priuštimo

• Krivnja zbog umora

• Krivnja zbog osjećaja nezadovoljstva:

A svi su živi i zdravi...

• Krivnja jer obitelj provodi premalo vremena zajedno

Priličan popis. Mogu li ga majke pobijediti?

Da i ne. U današnje vrijeme, život je prilično kompliciran. Želimo biti dobre majke, moramo raditi htjele mi to ili ne, a voljele bismo imati i koji trenutak za sebe.  No, nema dovoljno vremena, tako da konstantno osjećamo krivnju zbog nečega.

Ne možemo sve, barem ne onako kako smo zamislile i treba prestati gubiti vrijeme plačući nad idiličnim slikama. Koliko puta se majke igraju sa svojom djecom i u isto vrijeme spravljaju večeru i stavljaju rublje na pranje... To je stvarnost.

Ako ustvrdite da je vaš najjači osjećaj krivnje vezan upravo uz premalo vremena provedenog s djecom, pokušajte to promijeniti, ali ne po principu "sve ili ništa". Ako dnevno provedete jedan kvalitetan sat s djecom, potpuno usredotočeni na zajedničko druženje, nije li to bolje od deset rastresenih sati? Ako nas potom čekaju kućne obaveze, djeci će to biti u redu. "Motati" će se uokolo jer jednostavno vole biti s nama.

Krivnja majki proizlazi iz činjenice da svoju djecu vole "do neba i natrag". Ponekad im, u toj čežnji da daju najbolje, daju i više no što je potrebno.

Stoga, idući put kad se počnete osjećati krivima, umjesto da se mrzite, zastanite na trenutak i razmislite radi li se o stvarnoj krivnji.

Ono što majke uvijek mogu:

Voljeti. Potpuno i bezuvjetno.

Činiti ono što je u njihovoj moći. I to će biti dovoljno dobro.

Još koje slovo o roditeljskom osjećaju krivnje

Osjećaj krivnje može proizlaziti iz naše odgovornosti, koja je najvažniji dio roditeljstva. Odgovornost uključuje savijest koja nam govori kad nešto činimo krivo. Svjesni pogreške, pokušati ćemo je ispraviti i pametniji nastaviti sa životom.

Problem nastaje kad osjećaj krivnje nadvlada razum, kad dugoročno sami sebe ne poštujemo i osuđujemo do mjere koja vodi u depresivna stanja. U tom slučaju je jedino rješenje potražiti savjet stručnjaka, koji će nam pomoći izaći iz začaranog kruga.