KAKO RAZGOVARATI S DJECOM
Roditelji često misle da znaju sve o svojoj djeci i da ne moraju učiti kako da im nešto objasne. Iako su sukobi djece i roditelja neizostavni dio odrastanja, mogu se ublažiti, pa čak i izbjeći s odgovarajućim načinom razgovora.
Kad su sasvim mala, naša djeca su preslatka i dražesna i s oduševljenjem dočekamo prvo gugutanje. Kad progovore "mama" ili "tata", kad nam po prvi puta, na svoj nespretan način i uz čvrsti zagrljaj, kažu da nas vole, poteku nam i suze radosnice. Ne postoji ništa ljepše od ljubavi prema djeci. No, s godinama taj odnos postaje sve složeniji; nekadašnji bespomoćni gugutavci postaju malene, veće i velike osobe sa svojim "ja", koje sve teže podnosi "roditeljsku torturu" zvanu – odgoj. S druge strane, i roditeljima glava sve teže ostaje hladna na dječje prksono "Ne!", "Neću!", a pogotovo kad započnu razne emocionalne ucjene koje djeca obično izvode na javnom mjestu.
Dobra komunikacija može pomoći "zaraćenim stranama" da razviju bolji i stabilniji odnos, međusobno poštovanje i razumijevanje, odnosno da nauče slušati jedni druge.
S tim ciljem psiholozi predlažu nekoliko jednostavnih pravila:
- Naučite djecu da slušaju – nježno ih dodirnite prije nego što im se počnete obraćati, pozovite ih po imenu.
- Govorite tihim glasom, čak i šapat ponekad natjera djecu na slušanje. Oni to vole.
- Gledajte ih u oči dok im govorite nešto važno kako biste znali jesu li vas razumjeli. Možete kleknuti pred njih ili sjesti kako biste im bili "ravnopravni".
- Vježbajte slušanje i govor – razgovarajte sa obitelji o onome što gledate na televiziji, slušate na radiju, vidite u parku ili trgovini. Razgovarajte čim više, o svakoj temi, naravno i o vrtiću, školi, razgovarajte s djecom o njihovim prijateljima... Ne propuštajte razgovor neovisno o tome koliko ste umorni nakon posla.
- Poštujte djecu i obraćajte im se pristojno - mnogi se roditelji izgube u "zafrkancijama", ciničnim primjedbama ili nehotičnom omalovažavanju onoga što je djeci važno. Razgovarajte s njima kao što biste razgovarali sa svojim prijateljima.
- Pohvalite ih za ono dobro što naprave, nemojte ih stalno kritizirati. Zamolite ih da vam pomognu dok se brinete o bebi ili radite neke poslove u kojima mogu sudjelovati. Uključujte ih što više da vam pomažu kao partneri.
- Pohvale podižu djeci samopouzdanje, a stalne kritike natjerat će ih da pomisle kako naprosto ni u čemu nisu dovoljno dobri.
- Zapamtite: djeca nikada nisu previše stara da biste im rekli da ih volite. Ma koliko vam takav postupak djelovao patetično ili suvišno (ljubav se "podrazumijeva"), ipak im s vremena na vrijeme, spontano i iz srca, izrazite svoju ljubav.
- Ako žele sa vama razgovarati jer imaju nekakav konkretan problem, ugasite televizor, radio, prekinite to što radite, dajte im svu svoju pažnju. Moraju znati da za njih i njihove probleme uvijek imate vremena!
- I za kraj, mali, jednostavan i koristan savjet kojeg je psihijatrica u mirovini dala svojoj kćeri, obuzetoj brigom hoće li znati ispravno odgojiti dijete: "Znaš, u moju ordinaciju nikada nije ušao niti jedan pacijent kojeg su voljeli previše".
