Kad roditelji po prvi put otkriju da im dijete laže javljaju se različite emocije: nevjerica, ljutnja, zabrinutost. No, bez brige, to nije razlog za uzrujavanje. Stručnjaci objašnjavaju kako do četvrte godine djeca nisu sposobna razlikovati laž od istine.

Dakle, laganje treba prihvatiti kao dio odrastanja, ali i reagirati na svaku neistinu, ne zaboravimo da djeca uče od svojih roditelja. Roditelji koji lažu djeci te govore neistine u njihovoj prisutnosti uče dijete da je laganje prihvatljivo i postaju loši uzori. Te njihove osobine dijete zapaža i usvaja takav način izražavanja i ophođenja s drugim ljudima. To mu postupno prelazi u trajnu naviku. Roditelji stoga moraju strogo voditi računa o svojim postupcima u odnosu prema djeci, dobro paziti kako se ponašaju i što govore pred njima jer to ima značajan utjecaj na njihov razvoj te između ostalog i na pojavu laži. Mnogi roditelji svoje neistinite iskaze, upućivanje djece na iskazivanje određenih poluistina, ne smatraju lažima ili pak misle da će dijete shvatiti "dobru namjeru". Od svoje djece tako ponekad čak zahtijevaju da se posluže lažima ("Ako me teta Iva traži, reci da nisam kod kuće!",). Kada dijete izostane s nastave bez odobrenja razrednika, roditelji mu ponekad kažu da slaže kako je bilo bolesno ili mu čak napišu lažnu ispričnicu. Ma kako to izgledalo bezazleno, to je negativan primjer odraslih. Posve je logično da će djeca u sličnoj situaciji tako postupati, a to je ono protiv čega se borimo.

Zašto djeca lažu?

Psihijatri kažu kako je laž svjesno izbjegavanje neugodnosti zbog osjećaja krivnje, straha ili srama ili služi osobi da bi ostvarila neku pogodnost do koje smatra da istinom ne može doći. No, odgovor na pitanje zašto djeca lažu, krije se i u stupnju razvoja i starosti djeteta. Predškolarci lažu zbog izrazito razvijene mašte, mlađi školarci kako bi udovoljili starijima dok oni stariji lažu misleći da će tako riješiti problem. Ako razgovaramo o motivima koji navode na laganje, činjenica ostaje da iza svake laži stoji neki razlog primjerice djeca lažu da bi izbjegla kaznu, izazvala pažnju, postigla neki cilj, prikazala se jačima ili boljima, impresionirala druge, poistovijetila se sa svojim idolima.

Kako prepoznati i spriječiti laganje

Što napraviti kada sumnjate da vaše dijete laže ali niste sigurni? Ovdje ćemo vam navesti neke od pokazatelja koji vam mogu olakšati prepoznavanje:

1. izbjegavaju pogled
2. prekrivaju usta dok govore
3. spuštaju pogled
4. lice im trzne
5. trljaju nos
6. vlaže usne jezikom
7. često se nakašljavaju
8. grebu se po glavi ili licu dok govore

Ako otkrijete da vaše dijete doista jest lagalo, vrlo je važno da ga/nju ne kritizirate i prigovarate, jer to dijete prisiljava da još više laže. Djeca lažu najviše iz straha, jer se boje ili kazne ili nečeg drugog. Ima boljih načina da ih se potakne na promjenu. Zato predlažemo da svom djetetu pomognete u usvajanju iskrenosti time da naglašavate kako ste ponosni jer u određenoj situaciji nije slagalo nego bilo iskreno – osvijestite razne situacije u kojima se pokaže iskrenim te ga naročito pohvalite. Možete ga i nagraditi za iskrenost.

Evo nekoliko savjeta što napraviti ukoliko ih uhvatite u laži:

• U žarište razgovora uvijek stavljajte ono što se dogodilo, a ne tko je kriv za to što se dogodilo.

• Ne postavljajte djetetu niz pitanja kako biste ga zbunili i naposljetku "slomili", samo ćete stvoriti veće nepovjerenje i distancu između vas i djeteta.

• Uvijek vrednujte namjere. Je li namjera koja je dovela do "loše situacije" bila dobra?

• Pustite da dijete kaže što se dogodilo. Primjerice, ako je dijete došlo poderanih hlača doma, nemojte odmah napadati i kritizirati; "Jesi li se opet potukao?", već ga pitajte smirenim tonom što se dogodilo.

• Kažite mu koliko cijenite njegovu iskrenost, pohvalite ga a tek onda razgovarajte o posljedicama.

• Nikad ne budite strogi prema djetetu zato što vam je reklo istinu.

• Ne zaboravite da i vi trebati biti iskreni prema djetetu. No još je važnije da dijete nikada ne optužite za laž, ukoliko niste sigurni da je lagalo.

• Nemojte da vas dijete uhvati u laži jer mu isto može poljuljati sustav vrijednosti.

Opće smjernice

• Hvalite iskrenost - kad god ste u prilici recite nešto lijepo i pohvalno o ovoj vrlini. Recimo kad ste zajedno svjedoci nekoga tko je u teškoj situaciji bio iskren, gledajući neki film ili u direktnom iskustvu, možete reći: "Vidiš kako je to hrabro/dobro biti iskren." ili "Najviše od svega mi se sviđa njegova iskrenost".

• Uvjerite svoje dijete da vam ne može lagati tako da ga dovoljno puta prepoznate laž. Kako prepoznati laže li dijete opisali smo gore.

• Razgovarajte o odgovornosti i samopoštovanju. Podijelite s djetetom primjere kada vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost.

• Razgovarajte o povjerenju. Pitajte svoje dijete što bi trebalo napraviti kada netko izda povjerenje druge osobe. Neka shvati zašto je povjerenje važno i potrebno, a laganje loše i nepotrebno.

• Pokušajte razumjeti zašto vam dijete laže. Najčešće je to zbog straha od vaše reakcije ljutnje ili kazne ako otkrijete istinu. Naučite reagirati na loše vijesti tako da vaša reakcija ne izaziva strah kod djeteta.

• Pohvalite kad govori istinu. Kad dođete u priliku da vam dijete kaže istinu, iako mu/joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Uvjerite dijete da je sigurno ako vam kaže istinu, da mu/joj se više isplati reći istinu nego laž.

• Ne pretjerujte s kontroliranjem svog djeteta, time ga dovodite u situaciju da vam nepotrebno laže. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu slobodna.

• Nemojte biti prekritični i negativni. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu prihvaćena i pohvaljena. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći odbacivanje, stoga mnogi lažu kako bi bili prihvaćeni.

• Ispunjavajte svoja obećanja - svako obećanje koje ne održite šalje poruku djetetu da ni ono ne mora održati svoja obećanja, dakle povećava šanse da će i vaše dijete isto učiniti.

• Govorite istinu - kroz otvorenost i iskrenost osvajate povjerenje, a time i poštovanje.

• Slušajte i budite empatični - sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu shvaćena. Slušati do kraja ono što dijete ima za reći znak je poštovanja i pokazuje da držite do onoga što vam ono govori. Dijete će se tada osjećati da ga/ju potpuno razumijete, te će imati manje potrebe za laganjem.

I za kraj, ne zaboravite najbitnije; vi ste uvijek najvažniji uzor i model ponašanja vašem djetetu!

Ana Rajić, prof.defektolog
Obiteljski centar PGŽ

• Kako steći djetetovo povjerenje