Braća i sestre nas mogu iznervirati kao nitko! Pogotovo njihovo tužakanje, uzimanje stvari i općenito... ponekad trebaš mir, poželiš roditelje samo za sebe, ne želiš baš uvijek dijeliti stvari...

Ipak, znaš da svojeg brata ili sestru jako voliš. Znaš to po tome što zapravo ne možeš zamisliti da ih nema, po tome što nikome ne bi dozvolio/la da naudi tvojem bratu ili sestri, kao što bi i tvoj brat ili sestra sve učinio/la da obrani tebe – iako se često tako ne čini. Ti suprotni osjećaji između braće i sestara su posve normalni i kako ćeš sazrijevati, sve ćeš više razumjeti koliko je vrijedno i važno imati brata ili sestru. Naravno, kao i sve druge odnose među ljudima, i bratsko-sestrinski odnos treba njegovati. Dobro se dobrim višestruko vraća. E, sad, kako to postići? Ako su tvoj brat ili sestra "tvrdoglavci", naravno da ti se ne da uvijek popuštati. Ono što svakako možeš je naučiti kako kontrolirati svoju ljutnju. Ljutnja prije svega šteti tebi. Nakon velike ljutnje smo obično jako tužni i usamljeni. Znači, ako već ne možemo promijeniti situaciju ili brata ili sestru, hajd'mo vidjeti što drugo možemo učiniti.

U svađama često kažemo nešto za što znamo da će povrijediti drugu stranu, a to zapravo ne mislimo i poslije nam bude žao. Ima jedna uzrečica koja otprilike kaže da je jezik najoštriji mač. Ali, kako se savladati? Kad ti je uvreda već navrh jezika, odbroji u sebi makar do pet i velika je vjerojatnost da uvredu nećeš izgovoriti. Možda će ti u svađi čak biti i malo krivo, što nisi potegnuo/la svoje najjače "oružje", ali kad se sve malo smiri biti ćeš ponosan/na na sebe. I sebi i bratu ili sestri i roditeljima ćeš pokazati da si častan borac! Pobjednik nije onaj koji bezveze mlatara s čim stigne, nego onaj tko je mudar.

Tako ćeš spriječiti i da svađa preraste u tuču. Uh, to je užas! U cijelu stvar se upletu i roditelji pa krene međusobno optuživanje nakon kojega ćete gotovo sigurno oboje biti u kazni. Razmišljaj unaprijed, voditi se srcem je divno u ljubavi, ali u svađi je jako nepoželjno. Zamisli da čučiš u kazni, a ništa nisi kriv/a... i to samo zato jer si isključio/la mozak.

Kad smo već kod roditelja i pameti, nije baš pametno roditelje miješati u svaku razmiricu. Roditelji vas jednako vole i teško im je prikloniti se jednoj strani koliko god se činilo da je neka strana u pravu. Naravno, ima situacija u kojima se roditelji priklanjaju jednoj strani, najčešće poučeni nekim ranijim iskustvom s vama. Ako se to ponavlja pa ti uvijek ispadaš "dežurni krivac", ne bi bilo loše porazgovarati s roditeljima. To nemoj napraviti na način da krivicu svaljuješ na brata ili sestru i "ogovaraš" ga/ju roditeljima. To ne pali. Jednostavno i iskreno im reci da si tužan/na jer ti se čini da ti ne vjeruju. Pitaj ih kako to možeš promijeniti.

Velika istina i životno pravilo je: "Ne čini drugome što ne želiš da čine tebi!". To se npr. odnosi na kopanje po stvarima, posuđivanje bez pitanja, upadanje u sobu, prisluškivanje, ruganje... Ako to tvoj brat ili sestra uporno rade, probaj se suzdržati od navale bijesa, posjedni brata ili sestru i pitaj ih što ih zanima. Jako ćeš ih zbuniti ako postaviš pitanje npr. ovako; "Vidim da si opet bio/la u mojoj sobi, tražiš li nešto, možda ti mogu pomoći?" ili "Ako te zanima nešto u vezi mene, pitaj me. Ja onda isto mogu pitati tebe." Naravno, ako znaš da tvoj brat ili sestra trenutno nisu jako pouzdani u čuvanju tajni, postoje načini da izbjegneš odgovor na neko "škakljivo" pitanje.

Iako nam se čini da smo uvijek u pravu, vrijeme često pokaže da smo se prevarili. Zato, ne "tupi" pod svaku cijenu. Probaj saslušati drugu stranu i pusti da vrijeme (to može biti i samo nekoliko sati) učini svoje. Ako imaš mlađeg brata ili sestru, možeš ga puno toga naučiti. Jedna od stvari je i poštovanje. Poštovanje ne možemo dobiti ako ga nismo spremni i dati.

Djeca koja nemaju brata ili sestru idealiziraju taj odnos. Brata ili sestru zamišljaju kao najboljeg prijatelja, kao nekoga tko ih zaista i potpuno može razumjeti. Djeca jedinci ne shvaćaju kako si braća i sestre ne mogu uvijek biti najbliži... Razumiješ li ti? Stvar je u tome što se braća i sestre uzimaju "zdravo za gotovo". Ako se želiš s nekim u školi sprijateljiti, moraš se potruditi. Potruditi se znači na neki način pokušati ugoditi prijatelju, pokazati mu da te zanima tko je on, što radi i što voli, pokušati pronaći što je to što vas povezuje, a ne vidjeti samo ono što vas razdvaja. Ako si se pokušao/la sprijateljiti sa svojim bratom ili sestrom, a u tome nisi uspio/la, postoji mala mogućnost da to nisi napravio/la kako treba. Za prijateljstvo je potrebno strpljenje. Pa, počni tako što ćeš na svojeg brata ili sestru neko vrijeme pokušati gledati kao na drugu osobu, na osobu koju ne poznaješ, a s kojom bi ti moglo biti jako zabavno!

Tvoji brat ili sestra su sastavni dio tvojeg života. Zamisli, jednog dana ćete odrasti, imati svoje obitelji... U životu si možete biti najveća podrška, obiteljski se družiti i zbog toga biti sretni i ponosni.

I zapamti, odnosi u obitelji se uvijek mogu popraviti, ponekad je jednostavno za to potrebno vrijeme, ali ono što vas povezuje s bratom i sestrom, roditeljima i općenito s obitelji, je nit od srca do srca, baš kao u pjesmi ili u ovoj priči:

Bilo jednom sedmoro braće. Živjeli su složno. Nikada se nisu rastajali i sve su mogli zajedno.
Prošlo je mnogo godina. Braća su odrasla. Svaki je sebi sagradio kuću. Sve manje su se družili. Zatim su se počeli i svađati.
Jednoga dana otac ih pozove i reče im:
"Djeco moja, dođite sutra meni! Svaki neka donese po jedan prut!"
Sutradan sinovi dođu ocu i donesu sedam prutova.
Otac sveže prutove u jedan snop i reče sinovima:
"Djeco moja, hoću vidjeti jeste li snažni. Koji će od vas slomiti ove prutove?"
Sinovi su poslušali oca. Ali ni jedan od njih nije mogao prelomiti snop.
Onda starac razveže snop i reče sinovima:
"Probajte sada!"
Sinovi uzmu svaki po jedan prut i prelome ga lako.
Tada im otac reče:
"Djeco moja! Vi ste kao ovih sedam prutova. Biti ćete snažni samo ako budete složni!"
Od tada su braća ponovo živjela u slozi.