Svađe tvojih roditelja i njihovo neslaganje, doveli su do toga da si saznao/la kako će se razvesti.

Nažalost, djeca ne mogu utjecati na to da razvod nestane, ili da se roditelji bolje slažu i pomire. Ono što možeš učiniti je usmjeriti se na sebe i činiti slijedeće kako bi se osjećao bolje:

Izuzetno je važno da nastaviš raditi stvari koje voliš i koje te vesele. Da bi se osjećao/la bolje pokušaj nastaviti ispunjavati svoje svakodnevne aktivnosti. Za opuštanje je dobro čitati, izvoditi ili slušati glazbu, plesati i pjevati. Pomoći će i druženje s kućnim ljubimcem. Šetnja, rekreacija ili bavljenje sportskim aktivnostima su također dobri načini da se osjećaš bolje.

Reci svojim roditeljima ili nekoj drugoj bliskoj osobi kako se osjećaš. Razgovor o osjećajima koji te zabrinjavaju i muče, gotovo uvijek pomaže da se osjećaš bolje. Razgovor opušta napetost u tebi i može ti pomoći da posložiš stvari u svojoj glavi.

Ako imaš brata ili sestru razgovaraj s njima. Kako i oni prolaze isto što i ti, vjerojatno će te najbolje razumjeti.

Razgovaraj s prijateljima čiji su roditelji razvedeni. Pitaj ih kako su oni "prebrodili" razvod roditelja i što im je pri tome pomoglo. Također, oni su dobar izvor informacija za odgovore na pitanja koja te muče vezano uz razvod roditelja. Moguće je da ćeš od svojih prijatelja čuti kako imaju slične probleme, i čuti kako se oni nose s njima i što im je pomagalo u takvim i sličnim situacijama.

Razgovaraj sa širom obitelji, kao što su teta, tetak, baka ili djed, ili nekom drugom odraslom osobom u koju imaš povjerenja, kao što je roditelj najboljeg prijatelja, odrasli kućni prijatelj ili susjed s kojim si blizak/bliska. Raci im i pitaj ih sve što te brine ili zanima. Ponekad je odraslima teško znati kako se djeca osjećaju i što ih brine, a ponekad zaborave pitati. To ne znači da ih ne zanima ili da te ne žele čuti i razgovarati s toboom.

Počni voditi dnevnik. Tu možeš opisati svoje osjećaje kad god poželiš, i možeš napisati što god želiš. Nakon nekog vremena, kada budeš ponovo čitao/la dnevnik, možda ćeš biti zadovoljan/na kada shvatiš kako si se s vremenom prilagodio/la na promjene i novu životnu situaciju.

Slobodno se isplači. Plakanje ti može pomoći da se osjećaš bolje, jer puštaš svoje osjećaje van, te oni ne ostaju zatvoreni u tebi, i stoga će te sve manje i manje mučiti. I ne brini ako ti se ne plače. I to je u redu. Prisjeti se koji se sve osjećaji mogu javiti za vrijeme i/ili nakon razvoda roditelja.

Aktiviraj se! Vježbanje je idealan način da se riješiš teških i mučnih osjećaja. Kada smo fizički aktivni, kada nešto treniramo, vježbamo, trčimo, vozimo bicikl, plivamo i sl., postajemo bolje raspoloženi, a neugodne osjećaje koji nas tište polako izbacujemo iz sebe (ispuhujemo balon pun teških osjećaja). Timski sportovi mogu biti jako zabavni, jer osim što smo fizički aktivni, ujedno se i družimo s drugima, a u društvu se često događa nešto uzbudljivo i zanimljivo. Upiši se na tečaj plesa, tamo možeš steći i neke nove prijatelje.

Radi nešto kreativno: napiši priču ili pjesmu, crtaj, izrađuj skulpture od gline, slikaj, sviraj ili pjevaj.

Podsjeti se da s vremenom nove i teške situacije postaju poznate i da se na njih kad-tad naviknemo. Možda ti je to sada teško čuti, kao i povjerovati u to, ali nećeš ništa izgubiti ako se ponekad na to prisjetiš. Nakon nekog vremena možeš provjeriti da li je sada isto teško, kao što je bilo na početku, ili je bar mrvicu bolje.

Kada trebaš potražiti pomoć

Ako jake emocije vezane uz razvod traju dugo ili kod sebe uočavaš stresne reakcije koje ti smetaju pri obavljanju svakodnevnih obaveza – potraži pomoć. Primijetiš li da imaš problema sa kontroliranjem ljutnje, osjećaš se iznimno napeto, zabrinuto, tužno, bezvoljno, pomišljaš na to da se ozlijediš – potraži pomoć.

Obrati se za pomoć roditelju, rodbini, školskom psihologu, pedagogu ili posjeti školskog liječnika. Oni će znati čuvati ono što im povjeriš i pružit će ti stručnu pomoć. U školi sigurno znaš gdje je soba stručnih suradnika (psihologa, pedagoga).

Ako nemaš nekoga u obitelji s kim si dovoljno blizak/bliska i kome se želiš povjeriti, uvijek možeš razgovarati sa stručnjacima za probleme djece i mladih. To su najčešće psiholozi ili pedagozi u školi, ili stručnjaci u nekim savjetovalištima. Njihov posao je razgovarati s djecom i mladima, njihovim osjećajima, mislima, brigama i ponašanjima, te će te vrlo rado poslušati i pokušati pomoći.

Otvorene su telefonske linije za savjetovanje djece i mladih. I to možeš iskoristiti:

Hrabri telefon na 0800-0800 (mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript )
Plavi telefon na 01/4833-888
Telefončić na 01/4850-555

Poliklinika za zaštitu djece