Batine (lupanje, udarac po guzi, "glađenje" pelene ili guze) su jedna od najkontroverznijih metoda discipliniranja. Na jednoj se strani nalaze roditelji koji vjeruju kako je opravdano ponekad lupiti dijete, a s druge se strane nalaze roditelji koji smatraju kako djecu nikad ne bi trebalo udariti. Negdje u sredini, nalaze se roditelji uvjerenja da udaranje treba koristiti samo u nekim, specifičnim situacijama (npr. kad dijete izleti na cestu). Dio razloga ove rasprave krije se u činjenici da roditelji i stručnjaci vrlo različito definiraju udaranje. Za neke, udaranje podrazumijeva lupanje djeteta po guzi, dok drugi udaranje smatraju izvedenicom za bilo koju fizičku kaznu koja ne uzrokuje ozljedu, kao što je lupanje djeteta po ruci kada dira nešto zabranjeno ili opasno i sl.

Svrha ovog teksta je proučiti razloge održavanja prakse udaranja, (ne)učinkovitost udaranja i ponuditi zamjenske metode discipliniranja.

Razlozi udaranja

Iako će većina odraslih bez puno razmišljanja osuditi rješavanje konflikata udarcima, udaranje djece nastavlja biti široko prihvaćena metoda discipliniranja jer velik broj roditelja smatra kako će batine naučiti njihovu djecu koje su aktivnosti i postupci zabranjeni, brzo ih zaustaviti kada postanu prezahtjevna i iritantna i potaknuti ih da se ponašaju "kako treba".

Velik broj roditelja vjeruje da ne-fizički oblici discipliniranja ne funkcioniraju. Batine su također praksa koja je različito primjenjivana u različitim kulturama i dijelovima svijeta.

(Ne)učinkovitost udaranja

Iako batine mogu ublažiti frustraciju roditelja i zaustaviti na trenutak "loše" ponašanje, prema mišljenju Američke udruge pedijatara, istraživanja upućuju da je udaranje najmanje učinkovita metoda discipliniranja.
Da bi testirali ovu tvrdnju, skupina znanstvenika intervjuirala je roditelje s početnom hipotezom kako će se djeca, čiji se roditelji u odgoju služe i batinama, ponašati sve bolje i prihvatljivije kako bi sve rjeđe bila kažnjavana (Leach, 1996.). Međutim, rezultati su pokazali kako roditelji četverogodišnjaka, koji su djecu počeli fizički kažnjavati u dobi od godine dana, jednako često kažnjavaju svoju djecu kao i roditelji koji su svoju djecu počeli fizički kažnjavati u kasnijoj dobi. Iz toga je moguće zaključiti kako djeca očito ne nauče lekcije koje im roditelji pokušavaju prenijeti batinama.

Udaranje može biti neučinkovito jer ne uči djecu alternativnom načinu ponašanja (prema Američkoj udruzi pedijatara, 1995.).
U biti, udarana djeca se češće osjećaju ljuto, poniženo i bespomoćno. Osnovna "lekcija" koju uče iz udaranja je potruditi se da sljedeći put bolje sakriju svoje ponašanje i ne budu uhvaćena i kažnjena.

Udaranje šalje djeci pogrešnu poruku – batine su prihvatljiv način rješavanja problema, u redu je da jača i veća osoba napadne osobu manju i slabiju od sebe.

Uz to, kad dijete dobije batine, ono možda i može shvatiti da je učinilo nešto loše, ali je najčešće premalo da bi shvatilo "poruku" batina. Vrlo je zbunjujuća poruka koju roditelj šalje sasvim malom djetetu, kada udarcem želi prekinuti potencijalno opasno ponašanje: "Udaram te jer ne želim da se povrijediš.".

Konačno, ako je udaranje najčešće korištena metoda u odgoju, može izazvati potencijalno opasne dugoročne učinke: povećava vjerojatnost neprihvatljivog ponašanja, agresiju, nasilno i kažnjivo ponašanje, poteškoće u učenju i depresiju. (Straus, 1995.)

Zamjenske metode discipliniranja

Jedan od razloga zašto roditelji koriste udaranje kao metodu odgoja je činjenica da ne poznaju druge učinkovite metode promjene neprihvatljivog dječjeg ponašanja. Da bi bilo učinkovito, discipliniranje se nužno treba prilagoditi djetetovoj dobi. Neučinkovite su metode često utemeljene na nerealnim očekivanjima od djece.

Možda će vam pomoći sljedeći prijedlozi učinkovitih, dobi prilagođenih metoda discipliniranja:

Bebe (0-15 mj.)

Bebe na mnoge situacije reagiraju impulzivno, bez stvarnog razumijevanja svoje okoline i svojih mogućnosti. Kod djece koja još uvijek ne razumiju potpuno koncept posljedice i opasnosti, udaranje će uzrokovati samo strah i tjeskobu.

1. Gdje se dijete dovodi u opasnost, maknite dječju ruku, umjesto da je udarite.
   
   
2. Kad dijete drži nešto što ne želite da dira, dogovorite zamjenu za igračku, umjesto da djetetu otmete predmet iz ruke. Ukoliko nešto želite oduzeti "na silu", dijete će još čvršće držati opasan predmet.
   
   
3. Prilagodite životni prostor djetetu tako da u dosegu djeteta ne bude opasnih i lomljivih predmeta.
   
   
4. Napustite na trenutak prostoriju, ukoliko osjećate navalu bijesa. Uvjerite se prije toga da je dijete u sigurnom okruženju.

Gegavci i novopečeni samostalci (15-24 mj.)

Discipliniranje djece u ovoj dobi zahtijeva ogromnu količinu vremena, energije i strpljenja. Zato je vrlo važno pronaći učinkovite i primjerene tehnike. Primjerice, zabraniti djetetu igranje opasnim predmetima, kao što je npr. štednjak, uopće neće biti učinkovito, jer dijete još uvijek ne razumije posljedice. Batine svakako neće pomoći djetetu da razumije posljedice igranja opasnim predmetom. Umjesto toga, dijete iz udaranja može izvući poruku "Ja sam loša osoba." umjesto "Učinio sam nešto loše.". Metode discipliniranja morate koristiti dosljedno, inače vas dijete neće shvaćati ozbiljno.

1. Uvjerite se da je djetetova okolina sigurna, uklanjajući sve opasne predmete iz dječjeg dosega. Za ovu je dječju dob prirodna naklonost istraživanju okruženja. Dijete ove dobi uvijek nadgledajte. Nerealistično je očekivati od djeteta koje je zapravo tek naučilo hodati da se bezopasno igra više od nekoliko minuta bez nadzora odrasle osobe.
   
   
2. Izbjegavajte direktne sukobe s djetetom koji će dovesti jedino do ljutnje i frustracije i vas i djeteta. Umjesto direktnog suprotstavljanja, planirajte preusmjeravanje pažnje na novu aktivnost ili predmet. Mnoge problematične situacije mogu se ublažiti smiješnim ili neočekivanim "upadom" roditelja, npr. škakljanjem blago uznemirenog djeteta.
   
   
3. Koristite svoju veličinu i snagu da prekinete problematičnu situaciju. Jednostavno podignite dijete iz kade rashlađene vode ili dijete koje ne želi hodati po cesti.
   
   
4. Ukoliko krenete udariti dijete, preusmjerite pokret na vlastito tijelo ili stol. Zvuk udarca prekinut će neželjeno ponašanje bez nepotrebnog udaranja djeteta.

Vrtićarci i starija djeca (od 24 mj.)

1. Kad osjetite navalu ljutnje na svoju djecu, glasno pljesnite rukama. Iznenadni zvuk prekinut će neželjeno ponašanje.
   
   
2. Ako vas dijete odbija slušati, spustite se na njegovu razinu (čučnite, kleknite), obujmite ga čvrsto rukama (tako da ne može izbjeći gledanje u vas) i smireno ponovite.
   
   
3. Budući da udaranje ne spada u reakcije u racionalnim i smirenim situacijama, vrlo je važno da naučite kontrolirati vlastitu ljutnju i bijes kako bi spriječili pojavljivanje situacija "gubitka kontrole". Udaljite se, udarite po jastuku, nazovite prijatelja ili napišite poruku. Kad se smirite, impuls da udarite dijete sigurno će biti umanjen.
   
   
4. Ukoliko osjećate kako trebate kazniti dijete zbog određenog ponašanja, pobrinite se da kazna bude logički povezana uz incident – time omogućavate djetetu učenje iz neželjenog ponašanja. Npr. ukoliko se dijete odveze biciklom do ulice u kojoj ne smije voziti bicikl, oduzmite mu bicikl na određeno vrijeme. Ovakva kazna uči dijete da određene ceste mogu biti opasne, da ste zabrinuti za djetetovu sigurnost i da ćete nametati sigurnosna pravila koliko god bude potrebno. Oduzimanje privilegije gledanja TV-a, uskraćivanje deserta ili udaranje, neće dijete poučiti sigurnosti u vožnji bicikla.
   
   
5. Uvedite na ispravan način korištenje metode isključivanja. Isključivanje, kao metoda kažnjavanja, je vrlo kontroverzno, ali dok se koristi kao vrijeme koje služi djetetu i roditelju za povrat kontrole nad emocijama i ponašanjem, može biti vrlo učinkovito u zaustavljanju ciklusa neželjenog ponašanja.

Prijedlozi primjenjivi u svakoj dobi:

• Podržavajte dobro ponašanje. Zagrljaji i pohvale vrlo su učinkoviti.

• Koristite prevenciju. Učinkovita disciplina podrazumijeva najavu jasnih i jednostavnih obiteljskih pravila (što ih je manje, to bolje) u vrijeme kad su djeca mirna i slušaju.

• Probajte razumjeti osjećaje iza djetetovih postupaka. Stariju djecu pitajte zašto su ljuta. Ukoliko maleno dijete plače, upitajte sebe što bi moglo biti uzrok nezadovoljstvu – želi li dijete biti nošeno, ima li mokru pelenu, je li gladno i sl.

• Budite otvoreni i razgovarajte s djetetom, obavijestite dijete o odluci da promijenite svoje reakcije. Ukoliko ste u prošlosti udarali dijete i odlučili ste prestati s takvim ponašanjem, razgovarajte s djetetom o toj odluci. Lekcija proizašla iz tog razgovora, može biti poučna cijeloj obitelji.