Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, što se postiže odgojem.

Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu, ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor. Ta se kontrola, međutim, može protezati od potpune kontrole do zanemarivanje djeteta. Obzirom na te dvije dimenzije odgoja, postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti.

Najpoznatiju teoriju roditeljstva je zasnovala psihologinja Diana Baumrind, 1960. godine. Ona je analizirala načine ponašanja roditelja u odgoju djece i razradila tri kategorije roditeljstva, kasnije proširene na četiri.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:

AUTORITARNI odgojni stil naziva se još i krutim i strogim odgojnim stilom.

On podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete, provodeći strogi nadzor i kontrolu. Pri tome djetetu ne pružaju dovoljno topline i podrške.

Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj ovog stila je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti.

Takva su djeca često nesigurna i povučena, ali mogu biti i agresivna te niskog praga tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, neuspješna u rješavanju problema i stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

AUTORITATIVNI odgojni stil naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu.

Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta. Provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, ali uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima i potiču dijete.

Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole i odgovorna.


PERMISIVAN odnosno popustljiv odgojni stil podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu.

Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve. Imaju slabu kontrolu, bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje.

Takva djeca su često nesigurna, nesnalažljiva, impulzivna i slabe samokontrole. Sklona su agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva.


INDIFERENTAN odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu, uz emocionalnu hladnoću roditelja.

Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

Takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog samopoštovanja i sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja i slabe samokontrole.
Za razliku od većine dragocjenih stvari, djecu ne dobivamo s uputstvima. Iako roditelji najčešće žele najbolje svome djetetu, to nije garancija da će njihov odgojni stil biti dobar i njihovo dijete učiniti sretnim i uspješnim.

Svojoj djeci trebamo biti sigurna baza koja im i kroz pravila u odgoju pokazuje da su vrijedna i važna. Stoga roditelji trebaju preispitivati svoj odgojni stil te biti svjesni da su savjet ili preporuka stručnjaka uvijek dobrodošli.