Volimo svoje roditelje, osjećamo kako su nam uvijek blizu i vjerujemo im. Ipak, većina odraslih svojim roditeljima nikad nije povjeravala svoje intimne stvari; nisu razgovarali o svojim nepreboljenim ljubavima, razočarenjima, nedoumicama i strahovima. Sad kad smo i sami roditelji, voljeli bismo kad bi naša djeca bila otvorena i slobodna prema nama. Vjerujemo kako bismo im toliko toga mogli reći, olakšati im neke teške trenutke i pomoći im...

Ali, kako do njih doprijeti? Posve je normalno i razumljivo su da mladi ljudi oprezni spram roditelja, jer su navikli da je uloga roditelja odgojna i komunikacija se često odvija jednosmjerno. Tu je i poznati "sraz generacija", djeca su uvjerena da ih roditelji ne mogu razumjeti, a roditelji pak nemaju dovoljno strpljenja za "mladalačke filozofije".

Može li roditelj biti najbolji prijatelj svojem djetetu? Pa on to već jest, na način na koji to može biti. Nema nikakve potrebe da roditelj, u svojoj želji da se približi djetetu, pokušava s njime stvoriti odnos kakav dijete ima sa svojim vršnjacima. To prvenstveno nije na dobrobit samoga djeteta. Djeci su potrebni određeni okviri koji im na svjesnoj i podsvjesnoj razini pružaju sigurnost. Roditelji trebaju biti ti koji donose konačne i promišljene odluke. Pa, kako se u svemu tome snaći? Jednostavno. Budite tu. Budite kvalitetno prisutni u životima svoje djece. Kasnije, u njihovom adolescentskom dobu, opet možda nećete prvi saznati zbog čega je vaše dijete potišteno, ali moći ćete biti prilično sigurni da će naći načina da se posavjetuje s vama.

Donosimo vam nekoliko savjeta kako stvoriti i održati dobar odnos sa svojim djetetom:

- Pronađite sredinu između prevelike strogosti i prevelike popustljivosti. Ako ste previše strogi, dijete neće naučiti preuzimati odgovornost za svoje postupke, a ako ste previše popustljivi, nećete im prenijeti stavove o tome gdje su granice ponašanja. U obitelji je najbolje stvoriti demokratsku atmosferu, odnosno dozvoliti djetetu da sudjeluje u odlučivanju o onome što se odnosi na njega i njegov život. Jednom kad su takva pravila ponašanja uspostavljena, treba biti dosljedan i uvijek ih se pridržavati.

- Prihvatite i volite svoje dijete onakvo kakvo jest. Često se djeca osjećaju odbačenima i bezvrijednima zato što ne mogu ispuniti previsoka roditeljska očekivanja.
- Stvorite pozitivno emocionalno ozračje u svom domu. Atmosfera iskrenosti, bliskosti i optimizma koristiti će svim članovima obitelji. - Budite primjer ponašanja svojem djetetu. Drugim riječima, trebali biste se ponašati onako kako želite da se vaša djeca ponašaju. Vrlo je važno da priznate svoje pogreške jer na taj način pokazujete da svatko može pogriješiti te da se svaka greška može ispraviti.

- Međusobnu komunikaciju temeljite na ravnopravnoj osnovi, na način da razgovarate s djetetom, a ne da mu govorite. Samo takav vaš pristup potaknut će slobodnu razmjenu misli i ideja između vas.

- Naučite dijete da govori istinu i ukažite mu na prednosti toga. Objasnite djetetu da kad vam govori istinu, bez obzira radi li se o manjim ili većim stvarima, ono gradi vaše povjerenje spram njega.

- Kad vam dijete iskreno prizna nešto što neodobravate, suzdržite se kritiziranja. Pohvalite iskrenost, a potom porazgovarajte o učinjenom. Time ćete dijete naučiti i da se smireno nosi s teškim situacijama.
- Komunicirajte jasno i naučite dijete da čini isto. Dijete jasno treba znati što se od njega očekuje kao i preuzeti odgovornost ako nije ispoštovalo dogovor.

- Poštujte svoje dijete i ukažite mu povjerenje. Djeca posebno zamjeraju roditeljima ako otvaraju njihovu poštu, čitaju njihove dnevnike ili prisluškuju njihove telefonske razgovore. Pokucajte na vrata djetetove sobe, pokažite djetetu da poštujete njegovu privatnost.

- Aktivno slušajte što vam dijete govori, nemojte odmah kritizirati ono što čujete niti dijeliti savjete, već se trudite shvatiti njegovo gledište. Kroz roditeljsko razumijevanje djeca osjećaju bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje, što je osnova za povjerenje i iskrenost.


Možda će vas zanimati:

• Zašto djeca lažu