Jedna od definicija roditeljstva je omogućiti djeci "korijen i krila". Korijen je metafora za osjećaj uporišta, mjesta gdje se dijete uvijek vraća jer se osjeća dobrodošlo upravo takvo kakvo je. Krila su simbol roditeljske sposobnosti da svoje dijete puste i u vanjski svijet, izvan obiteljskog okruženja, da mu omoguće samostalno istraživanje, donošenje vlastitih odluka, odnosno - "let".

Dijete ne može imati svoje uporište i korijen u svojem domu, niti može  bezbrižno "letjeti", ako nije sigurno u roditeljsku ljubav. Iako se roditeljima podrazumijeva da svoju decu vole najviše na svijetu, djeci to ne mora biti očigledno niti sasvim jasno. Djeca pretpostavljaju, slute, nadaju se da je to tako, ali njihovo poimanje svijeta i vrijednosti koje tek trebaju usvojiti, su drugačiji nego kod odraslih.

Upijajući iskustva iz svojeg okruženja, dječji svijet pun boja, slika i asocijacija se postepeno gradi. Neophodna im je jasna potvrda za ono što misle ili pretpostavljaju.

Kako?

Razmislite na trenutak; na osnovu čega dijete zna da ga vi volite? Jeste li mu to rekli i pokazali na dovoljno direktan, otvoren, nedvosmislen način? Naime, kad pohvalimo djetetov crtež ili kažemo: "Ti si moje dobro dijete.", ili "Tako smo ponosni na tebe jer si …", ohrabrili smo dijete pozitivnom, podržavajućom porukom i izrazili svoje zadovoljstvo nekim njegovim ponašanjem. Ipak, na ovaj način mu nismo rekli da ga volimo. Naše pokazivanje ljubavi treba biti direktno, otvoreno, jasno. Radije recite; "Ja tebe jako puno volim!" ili "Volim te najviše na svijetu!" (ili osmislite neke vaše osobne, obiteljske usporedbe), jer mu tek na ovaj način govorite nešto što ne ostavlja sumnju ili upitnik što ste mislili kad ste to izgovorili. Neverbalno pokazivanje ljubavi podrazumijeva zagrljaje, poljupce, "gurkanje" dok čitate priče ili se igrate, traženje prilike da budete više zajedno…

Osim toga, danas znamo da otvoreno pokazivanje ljubavi utječe ne samo na dječje samopouzdanje i na pozitivan razvoj obiteljskih vrijednosti, već i na stupanj inteligencije.

Učenje

Pokazivanje ljubavi je nešto što mnogi roditelji tek trebaju naučiti. Čest je slučaj da su i oni sami odrastali bez ovog oblika roditeljske podrške. "Teži" na pokazivanju vlastitih emocija su posebno očevi koji su u svojem djetinjstvu bili izloženi poznatim predrasudama da "dječaci ne plaču", da su suze za slabiće… Oni su navikli skrivati i potiskivati svoje emocije. Zato je važno vrlo rano početi vježbati pokazivanje i otvoreno iskazivanje ljubavi koju osjećate. Možda će vam biti potrebno neko vrijeme za svladavanje ove vještine.

Predrasude

Nemojte "škrtariti" u govorenju i pokazivanju najljepših osjećaja. Ne možete pretjerati. Postoji stav da se s pretjeranom ljubavlju djeca mogu razmaziti. To je predrasuda koju treba zaboraviti. Pokazivati djetetu da je voljeno nije isto što i razmaziti ga. Podrazumijeva se da su razmažena djeca voljena djeca, ali ona nisu takva postala jer su bila sigurna u ljubav svojih roditelja, već je to rezultat neprimjerenog roditeljskog stava. Dijete je potrebno sagledavati u njegovoj trenutnoj razvojnoj fazi, i ne zadržavati ponašanje kao da je ono mlađe nego što jest. Razmaženost nastaje kad ne postoje granice između dozvoljenog i nedozvoljenog ponašanja, kad je autoritet vrlo slab, i kad se djeci dopušta gotovo sve, bez jasnog uvida što dijete u nekom uzrastu treba znati.

Nikad previše ljubavi

Ljubavi ne može biti previše, ne može biti pretjerana. Naprotiv, najznačajnjije što možete pružiti djetetu je uvjerenje da ga volite najviše na svijetu. Samo tako dijete može rasti sigurno u sebe i svoju obitelj. Osjećaj bezrezervne roditeljske ljubavi čini djecu samopouzdanom. Zahvaljujući tome, lakše sklapaju prijateljstva, optimističnija su, slobodnija, otvorenija, radoznalija. Ne boje se izazova jer znaju da se imaju kamo vratiti, ukoliko pogriješe. Taj osjećaj "korijena" je neophodan za uspješan "let", kad dođe vrijeme da svojem djetetu omogućite i krila.