Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost djece, nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu.

Konvencija UN-a o pravima djeteta, donešena je 20. studenog 1989. godine. Riječ "konvencija" naznačuje da se radi o dogovoru i sporazumu koji obvezuje države članice UN-a, dakle to je svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu, a od 1992. godine i Republika Hrvatska.

Kroz sve ove godine, medijski su praćena prava djece, nastoji se osigurati bolja i kvalitetnija zaštita djece, dječji glas je donekle dobio svoju jačinu.

No, još uvijek su širom svijeta, djeci uskraćena osnovna životna prava: 

• Prava preživljavanja - hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard

• Razvojna prava - razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet

• Prava sudjelovanja - donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama

• Prava zaštite od - zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije

Preporuka Amnesty International-a, kako se djeci mogu objasniti njihova prava, glasi:

"Tvoja prava su ono što smiješ raditi i ono što ljudi koji su odgovorni za tebe moraju napraviti da budeš sretan, zdrav i siguran. Naravno, i ti imaš odgovornost prema drugoj djeci i odraslima, kako bi i oni imali svoja prava."