1. SVIBANJ - PRAZNIK RADA
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu, 1. svibnja 1886. godine.
Tada je prosvjedovalo oko 40.000 radnika, ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem, te je mnogo radnika nastradalo, uhićeno i osuđeno na dugogodišnju robiju.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine, odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine, taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U spomen na krvoproliće u Chichagu, ljudi su kao simbol usvojili crveni karanfil koji se na ovaj dan dijeli i nosi na zapučku.
I u Hrvatskoj se Praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici, kao uvod u proslavu, te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".
Tada je prosvjedovalo oko 40.000 radnika, ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem, te je mnogo radnika nastradalo, uhićeno i osuđeno na dugogodišnju robiju.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine, odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine, taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U spomen na krvoproliće u Chichagu, ljudi su kao simbol usvojili crveni karanfil koji se na ovaj dan dijeli i nosi na zapučku.
I u Hrvatskoj se Praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici, kao uvod u proslavu, te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".
