Ima djece koja se se dobro slažu i razumiju s roditeljima, ali i onih koji se stalno svađaju s mamom, tatom ili s oboje.

Važno je znati da su povremene svađe razumljive i normalne. Roditelji ne mogu uvijek razumjeti tvoje želje i potrebe jer ponekad nemaju vremena ili volje za kvalitetan razgovor ili jednostavno, razlika u vašim godinama i iskustvu pridonosi tome da ne žele promijeniti neko svoje ponašanje, mišljenje ili odluku. Roditelji su uvijek uvjereni (i najčešće su u pravu) da su njihove odluke u tvojem najboljem interesu. Bilo im je lakše kad si bio/la malo dijete. Tada su određivali što ćeš raditi, a ti o tome nisi pretjerano razmišljao/la. Sad, kad odrastaš, živcira te kad se prema tebi ponašaju kao da ideš u vrtić, a roditelje pak živcira što se s tobom trebaju "natezati".
Osim ako nisi krajnje poslušan i postupaš točno po roditeljskim uputama, prije ili kasnije će doći do nesporazuma pa i svađe. Ovdje možeš pročitati kako što "bezbolnije" izaći s roditeljima na kraj.

• Za početak, pokušaj biti strpljiv/a i nemoj se svađati oko svake sitnice. Roditeljima će biti drago kad vide da se ne inatiš oko svega i na taj ćeš se način vjerojatno uspjeti s njima dogovoriti oko nekih stvari koje su ti važnije. Ako roditelji vide da si fer i da ih želiš poslušati, to će za njih značiti da si odrasliji/a i da ti mogu vjerovati.

• Kad vidiš da si u svađi otišao/la predaleko, da si rekao/la nešto što nije trebalo, ispričaj se roditeljima. To će im se svidjeti, a roditelji mogu i učiti od djece, pa će ih tvoj dobar primjer podsjetiti da se i oni trebaju ispričati kad pretjeraju.

• Pokušaj ne lagati. To baš nije jednostavno, svi se mi katkad pokušavamo izvući nekom malom laži ili prešućivanjem. Barem nemoj da ti laganje prijeđe u naviku. Laganje u odnosu roditelj-dijete je vrlo nezahvalno, a može biti i opasno. Kao prvo, velika je vjerojatnost da će te kad-tad uhvatiti u laži, a onda će ti trebati sto godina da opet vratiš njihovo povjerenje. Drugo, jednako važno, je da se laganjem udaljuješ od svojih roditelja, a to postaje veliki problem kad trebaš sigurnost i njihovu zaštitu. Ako želiš da te roditelji poštuju, da poslušaju tvoje mišljenje i da ti nešto dopuste – trebaš se potruditi steći njihovo povjerenje.

• Kad si jako ljut/a na roditelje, izbaci tu ljutnju iz sebe na način da ne vičeš, histeriziraš ili lupaš vratima. S galamom ćeš postići samo to da će roditelji biti još ljući ili jadniji zbog tvojeg ponašanja i još uvjereniji da nisi sposoban/na razmišljati i odlučivati.
  Umjesto toga, pokušaj ostati smiren/a. Otiđi u svoju sobu i napravi par sklekova ili izboksaj jastuk. Nakon toga ćeš se umoriti, opustiti i nakon nekog vremena, početi drugačije gledati na vašu svađu. Roditelji će ostati iznenađeni tvojom reakcijom, ljutnja će ih polako proći i početi će razmišljati o onome što si tražio/la od njih.

• U razgovoru ili raspravi s roditeljima se pokušaj držati teme. Nemoj početi nabrajati sve stvari koje te smetaju, jer ćeš se u tom nabrajanju (na koje će roditelji reagirati) izgubiti i nema šanse da razgovor više vratiš na temu koja ti je važna, a kamoli uspiješ u nagovaranju roditelja.

• Kad o nečemu raspravljaš s roditeljima, nemoj rečenicu započinjati s ; " Vi uvijek..." Na taj ih način napadaš i oni će se početi braniti, a da nisu ni poslušali što im želiš reći. Puno je bolje reći im npr.; "Boli me jer mi ne dopuštate...Što mogu napraviti da mi vjerujete?" ili "Tužan/na sam što to ne mogu dobiti... Što trebam napraviti da se to promijeni?"
  Tim će se načinom tvoji roditelji zamisliti i pokušati će naći način da ti udovolje.

• Ako ti nakon razgovora, roditelji dopuste npr. dulji izlazak, svojim ponašanjem dokaži da zaslužuješ njihovo povjerenje. Nemoj kasniti, već dođi 10-ak minuta ranije. Iako ti kod izlaska i 10 minuta puno znači, kasnije će ti biti puno bolje i lakše. Roditelji će se naviknuti na tvoje izlaske i neće biti toliko napeti i uplašeni dok te čekaju.

• I ti saslušaj svoje roditelje. Nikad nemoj zaboraviti da te tvoji roditelji vole i da, ako ti nešto brane, to čine jer su uvjereni da je to najbolje za tebe, da te time štite. Ako nešto od tebe traže, npr. da izvršavaš pojedine kućne obaveze, to je stoga što znaju da će ti radne navike biti od velike koristi u životu. Isto tako, u zajedničkom kućanstvu je fer da poslovi budu podijeljeni. Zar ti nije lijepo kad vidiš nasmiješenu i raspoloženu mamu, a sve što trebaš učiniti je iznijeti smeće ili pospremiti sobu... Iako ti se ponekad čini da te samo žele gnjaviti, nije tako.

Istina, postoje obitelji u kojima djeca stvarno trpe veliku netoleranciju pa i zlostavljanje. U tom slučaju, ako se nemaš kome obratiti (baka, djed, teta, nastavnik...), uvijek možeš nazvati Hrabri telefon na 0800-0800 ili Plavi telefon na 01/4833-888 . Možeš im poslati i mail; Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ). Sigurno ćeš dobiti odgovor koji će ti pomoći.

I na kraju, ponekad imamo "peh" i živimo s roditeljima s kojima se baš ništa ne možemo dogovoriti. Tu ti ne preostaje drugo nego biti strpljiv i pričekati da još malo odrasteš. Preveliko živciranje ti samo šteti. Pokušaj pronaći zabavu u okvirima koje su ti roditelji zadali i nemoj biti nesretan. Vrijeme je na tvojoj strani.