Počeo je novi radni dan. Kuharice pripremaju marendu, teta Zdenka čita priču, barba Antun radi ogromnu Planetu Zemlju za našu lutkarsku predstavu, a naša ravnateljica trči i viče po hodniku: "Zec, zec nam je u dvorištu!".
Mislim, živimo u gradu, možeš mislit' kako smo je doživjeli. Bila je uporna pa smo se lijeno dovukli do prozora, pogledali u dvorište, a u dvorištu čudo zec i pol'.
Krenula je akcija! Antun lijevo, Mara desno, Zdenka u sredini i za tren oka uhvatili smo zeca i stavili ga u naš povrtnjak (dobro još nema povrća, ali samo što nismo posadili). Bili smo jako ponosni jer smo spasili zeca od njemu nepoznatog i opasnog svijeta.
E, sad tražimo najbolju farmu na svijetu za našeg zeca jer DUGO UHO zaslužuje samo najbolje.

Pozdrav iz "Osmijeha"!