Razgovor s Hanom Perković dobitnicom 3. nagrade na natječaju: Moja prva knjiga.

Hana Perković je vrijedna učenica 7.b razreda naše škole. Odlično se ističe vrijednim pisanjem priča i poezije. Osvojila ja 3. mjesto na natječaju: Moja prva knjiga - državni natječaj za učenike osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče koncem prošle školske godine. Tim povodom razgovaramo s njom.

U kojem si razredu počela pisati?

-  Zapravo, još prije škole. Bile su to priče o vješticama i vilama, mojim izumima i receptima, a najviše o životinjama.

Što te potaklo da pišeš priče i pjesme?

-  Potaklo me sve što vidim, čujem, osjetim, pa čak i namirišem poput maminih kolača ili mirisa jutra.

Voliš li više pisati prozu ili poeziju?

-  Sve ovisi o temi. Dublje, misaone teme lakše mi je pisati u prozi dok mi je osjećaje lakše izraziti poezijom.

Kako si došla na ideju za ovu priču?

-  Ne znam ni sama jer je ta priča već bila napisana. Ja sam je samo izvukla iz starih papira, doradila te ilustrirala.

Kako si se osjećala kad si osvojila treće mjesto?

-  Naravno, kao svatko bila sam jako sretna i ponosna, a još više kada su mi rekli da će izdati moju slikovnicu. Nisam mogla vjerovati pa sam jednostavno od sreće počela skakati.

Koliko si nagrada osvojila i koliko ti znače?

-  Nagrade mi puno znače. Sve su mi veoma važne. Ipak mi je najdraža slikovnica. Prije nekoliko dana javili su mi da sam prošla u županijsku razinu iz "LIDRANA".

Koliko si priča do sada napisala?

-  Napisala  i ispričala, ne brojim ih, ali se čini mnogo.

Kad bi mogla biti, koja bi biljka bila?

-  Željela bih postati maslačak kao što se zove naš školski list i zbog toga što je nježan.

Bi li voljela biti Snjeguljica?

-  Ne bih, iako se u svima nama nalazi barem jedna mala Snjeguljica.

Želiš li nastaviti pisati?

-  Da, nastavit ću pisati, ali će mi to biti hobi jer želim postati netko poput doktorice ili učiteljice.

Razgovor vodile novinarke: Lucija Stipičić, 5.b i Lucija Šolić, 7.c

OŠ Ravne njive, Split