OŠ RAVNE NJIVE - INTERVJU
INTERVJU S ANOM I LUCIJOM ZANINOVIĆ
Lino višebojac je natjecanje učenika osnovnih škola. Svakog tjedna u drugoj školi učenici se natječu u nizu sportskih disciplina, predstavljaju svoje kulturno-umjetničko stvaralaštvo i druže se s vrhunskim sportašima naše zemlje. Dana 13. listopada 2011. godine Lino višebojac gostovao je u našoj školi.
Kako bi podržale spomenuto natjecanje, u goste su nam došle poznate sportašice Ana i Lucija Zaninović. Ana je svjetska prvakinja, a Lucija je europska prvakinja u taekwondou. Posljednji veliki uspjeh blizanki Zaninović je plasman na Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Time su postale prve blizanke u novijoj hrvatskoj povijesti i prve djevojke kojima je to uspjelo. Iskoristile smo njihov posjet našoj školi i kratko porazgovarale s njima.
Je li vas iznenadio poziv da podržite natjecanje Lino višebojac?
Ana: Da, iznenadio nas je poziv. Do sada nismo znale za ovo natjecanje. Bilo nam je jako lijepo. Atmosfera je bila odlična.
Kad ste se počele baviti sportom?
Ana: Sportom smo se počele baviti prije 10 godina.
Zašto ste se odlučile baš za taekwondo?
Ana: Probale smo razne sportove, ali jednostavno čim smo se okušale u taekwondo-u, znale smo da je taj sport kao stvoren za nas.
Koje je bilo prvo natjecanje na kojem ste sudjelovale?
Ana: Moje prvo natjecanje bilo je u Kninu. Na tom natjecanju osvojila sam zlatnu medalju. Lucija je godinu iza mene započela s treniranjem .
Lucija: U početku nisam bila tako uspješna kao Ana.
Jeste li se ikada borile jedna protiv druge?
Ana: Nismo. Borimo se u različitim kategorijama. Tako smo odlučile kad smo počele trenirati upravo zato da se ne borimo jedna protiv druge.
Koji sportski uspjeh vam najviše znači?
Ana: Meni najviše znači pobjeda na Svjetskom prvenstvu i plasman na Olimpijske igre.
Lucija: A meni najviše znači zlato na Europskom prvenstvu i plasman na Olimpijske igre.
Tko je vaš sportski uzor?
Ana: Pa, Janica Kostelić. Zato što je imala uspješnu sportsku karijeru.
Tko vam je bio najveća podrška tijekom svih ovih godina?
Ana: Tijekom svih ovih godina, uz obitelj, najveću podršku pružao nam je trener Toni Tomas.
Čega ste se sve morale odreći zbog treninga?
Ana: Mi na to ne gledamo kao na odricanje. Da, bilo je manje druženja s prijateljima, ali zapravo nismo ništa propustile jer smo se posvetile onome što volimo i u čemu pronalazimo sreću. Spojile smo ugodno s korisnim.
Kako napreduju pripreme za OI?
Ana: Pripreme odlično napreduju.. Do Nove godine treninzi su malo lakši , a poslije kreću teži treninzi i pripreme izvan Hrvatske.
Koju ste osnovnu školu pohađale i kakve ste bile učenice?
Ana: Išle smo Osnovnu školu Pojišan.Bile smo vrlo dobre i odlične učenice.
Lucija: Najbolje smo bile u tjelesnom i matematici. Ma, samo se šalimo! Tjelesni je bio naša najdraži predmet.
Kojeg se događaja iz djetinjstva najradije sjećate?
Ana: Imamo puno lijepih uspomena iz djetinjstva. Teško nam je sada izdvojiti jednu najdražu. Sportski uspjesi se pamte.
Kad ste bile male, što ste htjele postati kad odrastete?
Ana: Ja sam voljela kriminalističke filmove pa sam htjela postati policajka.
Lucija: Teško se sjetiti toga. Mislim da sam malo htjela biti pjevačica pa malo glumica...
Kako provodite slobodno vrijeme?
Ana: Hm...Pa kao i svi drugi... Družimo se s prijateljima, idemo u kratke šetnjice, odemo i u kino.
Imate li koji nadimak?
Ana: Ja nemam nadimak, ali Luciju zovem ponekad Lucy.
Lucija: Ha, ha... Moj nadimak je Kobra.
Što biste poručile mladima?
Ana: Mladima bismo svakako poručile da se bave sportom, ako ne profesionalno onda barem rekreativno. Zato da se nauče lakše nositi s pobjedama i porazima kako u životu, tako i u sportu.
Razgovarale novinarke: Sanda Jelavić 8.c, Nada Šuljić 8.d i Ivana Zambarlin 8.d
