OŠ RAVNE NJIVE - SVETA LUCE
Iako je svetu Lucu posljednjih godina pomalo 'istisnuo' sveti Nikola, pruzevši glavnu ulogu darivatelja djece u božićno vrijeme, u Dalmaciji je štovanje sv. Luce duboko ukorjenjeno.
Blagdan svete Lucije se u ovim našim krajevima slavi i obilježava od davnih vremena, a ti običaji su se u nešto drugačijem obliku zadržali do današnjih dana. I u današnje doba djeca ne mogu dočekati jutro kako bi vidjela što im je sveta Luce ostavila ispod jastuka, u podnožju kreveta, ili u novije vrijeme u obješenim čarapicama.
U starija doba, večer prije blagdana svete Luce djeca bi stavila malo slame ili trave u jedan kut dvorišta ili ispred vrata kako bi Lucijin magarčić imao šta jesti dok ona djeci stavlja darove ispod jastuka ili na podanku postelje. Većina djece od velike radosti i iščekivanja ne bi ni htjela zaspati kako bi po noći u odsjaju petrolejke mogli vidjeti svetu Lucu kako se provlači kroz ključanicu i ostavlja poklone. Nakon nekog vremena, i u neko doba noći, više ne bi oči mogli držati otvorene, pa bi od pustoga umora zaspali, a kad bi se ujutro, kad bi prve zrake sunca ušle kroz prozore probudili, najprije bi potražili ispod jastuka i na podanak kreveta, gdje bi našli suhe smokve, suvice, orahe, bademe i koju mandarinu ili naranču, i druge sitne darove kojih u starije vrijeme nije bilo na bacanje kao danas. Oni koji bi svetici ostavili čarapicu da je napuni, ujutro bi, širom otvorenih očiju i bosih nogu trčali do ostavljenih čarapica, da vide ima li nešto u njima. A uvijek bi se nešto našlo, saznajemo od naših starih.
U svim krajevima Hrvatske na blagdan sv. Lucije se sijala pšenica, koja je simbol života, i žetve u katolika, a njenim se zelenilom prizivala plodnost, blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.
Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
Blagdan svete Lucije se u ovim našim krajevima slavi i obilježava od davnih vremena, a ti običaji su se u nešto drugačijem obliku zadržali do današnjih dana. I u današnje doba djeca ne mogu dočekati jutro kako bi vidjela što im je sveta Luce ostavila ispod jastuka, u podnožju kreveta, ili u novije vrijeme u obješenim čarapicama.
U starija doba, večer prije blagdana svete Luce djeca bi stavila malo slame ili trave u jedan kut dvorišta ili ispred vrata kako bi Lucijin magarčić imao šta jesti dok ona djeci stavlja darove ispod jastuka ili na podanku postelje. Većina djece od velike radosti i iščekivanja ne bi ni htjela zaspati kako bi po noći u odsjaju petrolejke mogli vidjeti svetu Lucu kako se provlači kroz ključanicu i ostavlja poklone. Nakon nekog vremena, i u neko doba noći, više ne bi oči mogli držati otvorene, pa bi od pustoga umora zaspali, a kad bi se ujutro, kad bi prve zrake sunca ušle kroz prozore probudili, najprije bi potražili ispod jastuka i na podanak kreveta, gdje bi našli suhe smokve, suvice, orahe, bademe i koju mandarinu ili naranču, i druge sitne darove kojih u starije vrijeme nije bilo na bacanje kao danas. Oni koji bi svetici ostavili čarapicu da je napuni, ujutro bi, širom otvorenih očiju i bosih nogu trčali do ostavljenih čarapica, da vide ima li nešto u njima. A uvijek bi se nešto našlo, saznajemo od naših starih.
U svim krajevima Hrvatske na blagdan sv. Lucije se sijala pšenica, koja je simbol života, i žetve u katolika, a njenim se zelenilom prizivala plodnost, blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.
Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
Prema legendi iz 6. stoljeća, sveta Lucija je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca i opirala se tjeranju u javnu kuću. Lomača i goruće ulje nisu joj naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem. Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici - svjetiljki i po očima koje drži na pladnju.
Nadamo se da vas je sv. Luce razveselila sitnicom ispod jastuka, a svim Lucijama, Lucama i Lucijanama čestitamo imendan!
