Pjesnikinja Ljubica Kolarić- Dumić već drugu godinu za redom posjećuje djecu vrtića „Rastočine“. Ovaj put razlog njenog posjeta bio je ispuniti želju dječaku Josipu, napisati pjesmu o zmaju. 

Dječak Josip poklonio je svoju  sliku dvoglavog zmaja koji leti  spisateljici Ljubici Kolarić -  Dumić.

 „Pjesma o zmajevima“ razveselila je Josipa, ali i svu ostalu djecu i njihove roditelje.
Pročitajte je i vi!  

 

Dijete razne želje ima,

To je dobro znano svima.

Tako je i dječak mali,

Mislili smo da se šali.

Poželio baš o njima,

O velikim zmajevima,

Pravu pjesmu da napišem,

A i zmaja da narišem.

 

Sve se zbilo baš ovako:

Na susretu u vrtiću,

Dječak pjesmu poželio.

Stidljivo i jedva čujno,

Svoju želju izrazio.

A priznat će dijete svako

Da do zmaja nije lako!

 

Ne jednoga!

Stotinu i jednog zmaja,

Dječaku sam htjela dati,

Ali nitko da me shvati.

I da kaže gdje je kuća

Makar jednog strašnog zmaja.

Koji sliči na leptira

Dok krilima ne da mira.

 

I šišmišu koji sliči

Plavoj vili pčelici.

Na zrakoplov sliči svima,

Leti među oblacima.

 

A princezu kada traži,

Ništa za njega ne važi.

Za zraku se sunca drži,

Od svakog je vjetra brži.

Do takvoga zmaja stići,

Treba cijeli svijet obići!

 

Dok zamišljam strašnog zmaja,

Takvoj pjesmi nema kraja.

Sitan mi se glasić javi,

Je li sanjam to na javi?

 

Od zmajevog repa duža,

Kroz cijelu se knjigu pruža.

Od korica do korica

Sva zmajeva virila bi lica.

 

Takva knjiga ne postoji,

A zmaj nikad i ne stoji.

Ili leti ili drijema

Dok nam nešto novo sprema.

 

Glasno kašlje, stalno zijeva,

Ponekad s princezom pjeva.

Na oblake kad se ljuti,

Iz usta mu oganj sijeva.

 

Ali dano obećanje

Izvršiti mora svatko.

Iako nam često nije,

Niti lako niti glatko.

Mali dječak pjesmu čeka,

Pravog zmaja izdaleka!

 

Što da radim, gdje da nađem,

Jednog pravog strašnog zmaja?

Iz kojega vatra sijeva

Dok navečer pospan zijeva.

 

Gdje ću naći takvog zmaja,

Pravoga i strašnog zmaja?

Pa da ga u knjigu stavim

U pjesmu o zmajevima.

Što lete na oblacima

Baš kao u crtićima.

 

Kad, gle, čuda! Toga trena

Ispred mene prođe sjena

Pravcatoga, pravog zmaja.

 

Što visoko nebom leti

i dugačkim repom maše

pa oblaku čak zaprijeti.

Najstvarnijeg, najstrašnijeg,

Najvećeg, a dobrog zmaja!

 

I opet se glasić javi

U snu ili baš na javi?

Nešto šapne pa odleti

Kao da se nečeg sjeti.

 

Je li zmaj ili tek sjena?

Nije važno što je bilo,

Pjesma je već dovršena.

 

A i sreći nema kraja

Kad je želja ispunjena.

Uz pjesmu će dijete svako

Nacrtati zmaja lako.

 

A iz pjesme kad iziđe,

Iz priče i bajke svake,

Šareni se, zrakom leti,

Na visoko stablo sleti.

 

A na vjetru nema mira,

Zmaj je samo od papira!