Ljerka Varga

Vodenica stalno klopoće,
niz točak se slijeva voda,
okreće ga, snažno šumi,
dok star mlinar trijemom hoda.

Kruha svježe zrno mrvi, melje,
Miris svježeg brašna svud se širi,
Mlinom škripi drvo, kamen,
Sipa prah se bijeli, vjetar oknom piri.

Rijeka teče, voda snagom valja,
Točak vrti, mrmori, žubori,
A onda se mirno kroz vrbike sliva,
Pa se čini, ko da nije živa.

Vodenica kamen vrti, povijest piše,
Zrno melje, brašna miris širi,
Jutrom rijeka tišinom odiše.