DAN OČEVA
TATINA LJUTNJA
ISMET BEKRIĆ
Kad se moj tata naljuti, sto posto,
kad malo treba da ko puška plane,
ipak ne udara šakama o sto,
a ružna riječ mu u grlu zastane.
Moj tata tada izađe iz kuće,
dugo šeta parkom, traži cvjetne strane.
Ljutnju mu nadjača ptica što cvrkuće
i tihi žubor slapova fontane.