Na pučini plavog mora
njihao se val,
kao neki tromi medo
što ide na bal.

Putujući nešto mumlja,
udara o žal,
to se s njime igra, šali
vjetar maestral.

Zraka sunca nebo zlati,
prošao je dan,
na počinak vjetar ode,
uhvati ga san.

Na leđima mirnog mora,
zaspao je val,
budit će ga opet sutra
vjetar maestral.