Poletio oblak iznad grada.
- Mogao bih ispustiti kišu sada! - veselo reče i kiša iz njegovih obraza poteče.
Razigrana djeca kišobrane otvaraju, a kapljice kiše po njima tiho udaraju.
Oblak se spusti još niže, želio je djeci biti bliže. Kraj uha im šapuće nježne riječi, uživajući u dječjoj sreći.
Pozove vjetar s brezine grane da zapuše na sve strane. Vjetar je od lišća napravio mokre, šuštave staze, po kojima dječje noge veselo gaze.
- Danas je baš pravi jesenji dan - reče Marija.
Marko se nasmije i uhvati je za ruku.
- O da, baš mi je drago da smo izašli van!

Tamara Vrbanović