O JEDNOM UOBRAŽENOM ZRIKAVCU

- Bi li mi htio, zrikavče, jednu uspavanku odsvirati? Ja ću ti vrlo rado ticalima dirigirati.
- Uspavanku sam imao namjeru odsvirati ionako, a što se dirigiranja tiče - to baš nije tako lako kako se to, pužu, tebi možda čini;
sporost tvoja ne odgovara toj vještini.
- Pa nije valjda sva mudrost u brzini?!
- Doista te nisam kanio uvrijediti, oprosti! No ja sam ti, pužu, umjetnik solista. Sve svoje melodije sviram prima vista i to samo jednom, a ne po sto puta. S mojih koncerata publika nikad ne odlazi ljuta, jer na svome repertoaru nemam uvijek istu melodiju otrcanu i staru.
Shvaćaš li zašto do ovog momenta još nisam naišao na pravog dirigenta?
- Hm, moram priznati da te nisam posve shvatio iako sam tvoje objašnjenje pomno pratio, ali i sam znaš da ne mislim brzo kao raketa
pa neka te to ništa ne smeta. No, budi uvjeren da jako cijenim tvoje čudesno umijeće!
- Hvala, pužu! Ako do sada nisi bio te sreće da me čuješ kako sviram, poslušaj ove prekrasne zvuke!
- Stvarno, zriko, sviranje ti ide od ruke! Laku noć! Uspavanka mi tvoja već sklapa oči. Nadam se da ću još toliko snage smoći da zatvorim vrata na svojoj kući; ne bih volio da mi se kakav uljez pokuša uvući.
- Gle, gle, da l' se to već zvijezde vide ili nam netko s fenjerom u posjete ide?