Na prozoru naše kuće
blistave čizmice stoje.
Manje su od mog brata,
a veće su sasvim moje.

Noć je, polazim spavati
da mogu dočekati zoru.
Dotle će Nikola stavljati
poklone po prozoru.

Kad bih barem usred noći
mogla biti budna malo,
da vidim kada će doći
i jel' sve u čizmicu stalo.

Pitala bih ga gdje je bio
i kuda će još sve poći?
Dal' druga djeca na svijetu
očekuju ga ove noći?

Nadam se dobiti slatko,
a možda i lutkicu koju.
I naravno jednu šibu
koja ima zlatnu boju.

Moj brat mašta o autu novom,
onaj crveni, s pomičnim krovom.
Pa loptu, mač ili komplet neki,
a svoju šibu će pokloniti seki.

Zato hvala svetom Nikoli,
koji u naše domove dolazi.
Puno hvala mama i tata
što mu noćas otvarate vrata.