Sličkanje je igra koja uključuje malo sreće, malo znanja, malo pregovaračkih sposobnosti i na kraju spretnost.
Igra se sastoji od dvije osnovne faze: prvo se obavljaju pregovori, gleda se ko ima kakave sličke (sličice), kome koja fali, tko ima kakvih duplića. Pokušava se obaviti trgovina, razmjena i zamjena. Ukoliko se sudionici ne mogu dogovoriti oko cijene, može se krenuti u drugu fazu: natjecanje u kojem će pobjednik odnijeti dogovoreni plijen.
Natjecanja ima nekoliko, a najpopularnija su Sličkanje u dalj i Tapkanje (ili Kokanje). U sličkanju u dalj, dva ili više natjecatelja stanu na crtu i bacaju sličke u dalj. Mora se paziti na prijestup. Natjecatelj čija slička odleti najdalje pobjeđuje. Ovdje postoji mnogo različitih tehnika bacanja koje su se razvijale i usavršavale generacijama.
Tapkanje se igra jedan-na jedan. Dva natjecatelja stavljaju po jednu sličku na stol, jednu na drugu i okreću ih slikom prema dolje. Zatim jedan natjecatelj udari dlanom po sličkama i ako ih uspije okrenuti, nosi obje sličke. Ako ne, drugi natjecatelj pokušava isto. Kad jedan osvoji sličke, svaki ponovo stavlja na stol po jednu sličku, a onaj koji je u prošloj rundi pobijedio kreće prvi. I to se tako nastavlja dok netko ne odustane ili dok ne ostane bez slički.