Varaždin je od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske, a jedna legenda kaže da je taj status izgubio zbog - krmače.

Neki gradski kmet iz Sračinca, Jakob Verček, određen je da na dan 25. travnja 1776.g. na varoškom imanju gasi vapno u ulici Dugi konec. Bolio ga je zub pa je pušenjem pokušavao ublažiti bol. Imanje je bilo prostrano, s gospodskim zgradama, sjenicama, stogovima slame, svinjcima.

Kmet Verček je tražio posudu kojom će donositi vodu za gašenje vapna. Našao je posudu u kojoj je inače donošena hrana za svinje. Kad je jedna krmača vidjela kmeta kako nosi njezin "škaf", odmah je potrčala prema njemu.
Verček se prepao i počeo bježati. Krmača ga je dostigla i odbacila u kup slame, a kako je Verček u ustima imao zapaljenu cigaretu, nije dugo trebalo da se slama zapali.

Vatra se ubrzo proširila na sve stogove slame i sijena, te na gospodarske drvene zgrade varoškog imanja.
Da bude zlo još veće, puhao je jak vjetar, koji je raspirivao i raznosio požar. Iz tog je predgrađa vatra prešla na unutarnji dio grada i tragedija je bila potpuna. Jedan grad ubrzo je postao velika lomača i golemo zgarište.

U tako uništenom gradu nije mogla opstati hrvatska prijestolnica.
Naselje sa stotinjak kuća nije moglo više biti sjedište hrvatskog kraljevskog vijeća, tj. središte uprave i tadašnje hrvatske vlade. Varaždin je prestao biti glavni grad hrvatske, te je prijestolničko mjesto morao prepustiti Zagrebu.

Protiv kmeta Verčeka je proveden kazneni postupak, te je dobio 12 batina javno na gradskom trgu, te još 12 u svome selu.