Uz visoku drvenu ogradu ponosno je rasla krasna divlja ruža.
- Dobro jutro! - u osvit zore pozdravljalo bi je Sunce, a ona bi širom rastvorila ružičaste latice umivene rosom.
- Dobro jutro, Sunce! - nasmiješila bi se mašući mu prašnicima. - Hvala ti što si me probudio. Danas mi u posjet dolazi bubamara.
- Tu sam, tu sam, ružice! Jesi li dobro spavala?
- Nisam! Lijeva me je stabljika cijelu noć škakljala. Bojim se da ću se razboljeti.
- Ma ne, draga ružice, to je sigurno zato što ti je rastao nov pupoljak. Pogledaj kako je lijep!
- Nov pupoljak? - zazuji pčela. - To me jako veseli. Čim se otvori, doći ću s kanticom po med.
- Samo izvoli! Uvijek si dobrodošla na moje grane. Pošalji i svoje prijateljice!
- Zbogom, ružice, zbogom, bubamaro! Danas još moram obići tri cvjetne livade.
- Marljiva li stvora! - nasmiješi se Sunce i odskoči visoko, visoko na nebo.