Gledao vrabac marljive laste
kako im kuća - gnijezdo
iz sata u sat raste
ispod jednog krova.
- A tvoja kuća,
je li gotova?

- Mi vrapci nemamo
zidarsko umijeće,
mi smo beskućnici
- tužno vrabac reče.

- Pa gdje si bio
dok trajala je zima?
- pita ga lasta.

- Ah, svugdje, tražeći zaklon
od snijega i mraza pusta.
U oluku, u toplini plasta,
ispod grmlja gusta.

- Vrapčiću,
dobit ćeš ujesen ključ našeg gnijezda,
pa se cijele zime
slobodno služi njime.

Hvala ti, lasto,
i u naše ime.