Kako da se gradskoj djeci
prveti proljeća jave?
Poneko drvo u sjenci,
nigdje bokora trave.

Travu što je ovdje rasla
kola su brzo popasla.

Ovdje, među neboderima,
gdje prozori blijede,
kao u velikim frižiderima
prsti se proljeća slede.

Pa kako da nam ruke pruži
i sa nama se druži.

Mi, djeca, ipak znamo
da kad proljeće bane,
svi srca pootvaramo,
da više sunca stane.