U Finskoj, djeca ne smiju krenuti u školu prije sedme godine, jer je djetinjstvo vrlo poštovano i privilegirano.

U vrtićima ćete vrlo rijetko vidjeti djecu kako sjede i povlače crte kao pripremu za pisanje, ali ćete ih često vidjeti kako pjevaju, plešu, slikaju, glume, slušaju o biljkama, životinjama i prirodi koja ih okružuje...

U ranom školskom obrazovanju, fokus je naučiti ih kako se uči i razviti želju za znanjem i saznanjem.

Škole u Finskoj doživljavaju se kao drugi dom, nastavnici se oslovljavaju imenom, radna atmosfera je pozitivna i otvorena, puno se priča i diskutira, vrata svih učionica su otvorena, učenici su ležerno odjeveni, po učionici trčkaraju u čarapama ili kućnim papučama.

Djeca se po školama raspoređuju po mjestu prebivališta kako bi se izbjegle socio-ekonomske razlike.

Finci imaju mogućnost doživotnog, konstantnog usavršavanja jer je obrazovanje, na svim nivoima, uvijek i za sve besplatno, pa čak i u privatnim školama koje su također besplatne i koje rade po istom planu i programu kao i državne škole. Didaktički materijali su odlični, a mnogi se udžbenici štampaju i u elektronskoj formi.


Kad se u 7:30 ujutro otvore škole u Finskoj, učenici veselo utrčavaju u školske hodnike, skidaju cipele i jakne, odlažu ih u svoje ormare i peru ruke. Veliki je žamor jer se svatko svakome javlja, svi se poznaju, imenom dozivaju nastavnike, javljaju im se... Glazba se čuje dok ne započne školski sat, i sve to ima izvrstan, pozitivan efekt na radnu atmosferu koja slijedi.

Svako dijete pronalazi svoj razred, a svaki razred u finskim školama ima svoj naziv. Najčešće su to pojmovi vezani uz prirodu, imena biljaka, životinja itd.

Djeca sa smetnjama u razvoju stižu taksijem koji plaća država, i nastava može početi!

Učionice su prostrane i svijetle, s mnogim pomoćnim sredstvima koja doprinose boljoj nastavi. Materijali nameštaja su trajni, a zidovi pastelnih, veselih boja.

Atmosfera u razredima je opuštena. Ako učenik osjeti zamor pri sjedećem položaju, on se može protegnuti i prošetati učionicom, ali na način koji ne ometa nastavu. Rasprava o onome o čemu se uči nikad ne prestaje. Svi sudjeluju u radu, bez izuzetka. Pritom nije važno sjediti mirno i uspravno.


Učenici vrlo rijetko imaju domaće zadaće. Finci smatraju da djeca kod kuće trebaju biti djeca; imati vremena za sebe, za igru, svoje interese, a učenje i rad se provode u školi. Roditelji i nastavnici kontaktiraju i surađuju na bazi uzajamnog povjerenja.

Biti prosvjetni radnik u Finskoj znači imati zanimanje s najvišim ugledom u društvu. Vrlo je teško upisati ovaj studij jer se kandidati za upis rangiraju prema 100 kriterija, uz psihološke testove. Odabiru se najbolji, a država ih nagrađuje potpunim povjerenjem i kompletnom autonomijom, od izbora udžbenika do načina rada. Prosvjetnim radnicima se vjeruje jer su uz (najmanje) master diplomu i 5 godina studija, u potpunosti pripremljeni za svoje zvanje.

U Finskoj nećete čuti da se roditelji raspituju koja je škola najbolja jer se u Finskoj ne sastavljaju liste naj škola, nema konkurencije i učenici se ne pridobivaju na taj način, već po principu uzajamne suradnje radi općeg dobra.

Topli obroci i slobodno vrijeme

Poslije rada dolazi bogat, topao obrok. Školski obroci u Finskoj su besplatni još od 1946. godine.

Djeci je dozvoljeno pomagati osoblju u kuhinji, čime se smanjuje osjećaj hijerarhije. Svi jedu za stolom na kojem je uvijek čist stoljnjak i vaza s cvijetom, tijekom cijele godine. Na meniju su često npr. mesne okruglice, pire krumpir, salata, kruh...  Obroci se prilagođavaju djeci s raznim potrebama, uz prethodnu najavu pa se sprema i vegetarijanska hrana, hrana za određene bolesti, organska hrana itd. Obroci su nutritivno izbalansirani i čine trećinu preporučene kalorijske vrijednosti za dati uzrast. Nastavnici jedu zajedno s djecom.

Kad se vrijeme za ručak završi, djeca sklanjaju sve za sobom i odnose pribor na mjesto za odlaganje, a tu naviku imaju i u svojim domovima.


U školama, pored redovnih učionica, postoje i teretana, biblioteka, prostorije za razonodu, soba s glazbenim sadržajima, soba za sekciju narodnih rukotvorina, studio za glumu, prostorija za znanstvena istraživanja, fotelje na kojima se učenici odmaraju čitajući, šah stolovi... Tu su i razne životinje koje učenici hrane; ribice, kornjače, zečići… te mnoštvo bilja o kojemu učenici vode brigu. Tako se djecu uči odgovornosti i ljubavi spram prirode. Pored toga, učenici skupljaju i materijale za reciklažu, što širi ekološku svijest.

Kad je vrijeme za odmor, djeca smiju izaći na otvoreno, bez obzira na kišu ili snijeg.  

Škola obično završava između 12:00 i 14:00 sati, ovisno o uzrastu djece. S obzirom da većina roditelja radi do 17:00 sati, djeca mlađeg uzrasta mogu ostati u školi i baviti se raznim zanimljivim sadržajima.


Za djecu staijeg uzrasta postoje velika igrališta u blizini škole, koja su osigurana od prometa.

Niti finska djeca nisu uvijek "anđeli", ali je važan pristup kojim se rješavaju problemi. Čim se kod djeteta primijeti nezainteresiranost ili pad u uspjehu, kontaktiraju se roditelji kako bi se pronašao uzrok. Ako se uoči da je dijete na putu ka porocima, škola odmah alarmira najbolje ustanove koje se bave tim problemom.

Ono što je najvažnije u Finskoj je činjenica da je radna etika uvijek bila na najvišem nivou. Finci, kako u prošlosti, tako i danas, smatraju da samo kontinuirani rad i učenje mogu donijeti blagodat, kako na osobnom planu, tako i na planu razvitka društva.

Nitko ne može birati kakav će se roditi, ali svatko može izabrati kakav će čovjek postati.