LAV I MIŠ
(Dolazi Lav mrmljajući i pjevajući. Proteže se, zaspe. Glava mu padne u travu, vidi se samo rep. Dolazi miš, ugleda rep, malo se prestraši, no vrati se, ponjuši rep i nagazi ga.)
MIŠ: Ma što je to?
Znam! To je rep! A gdje je glava?
O, tu je glava jednog lava koji spava!
Haha malo ću se poigrati, lavu po leđima skakutati...ovako: ciju-miju,
hopa-klopa
LAV:(budi se i stavlja šapu mišu na put) Hej, mišu mali! Kako mi se usuđuješ plesati po glavi?!
MIŠ: Joj, joj, upomoć!
LAV: Znaš li da sam ja kralj svih životinja; najveći, najsnažniji..
MIŠ: Znam, znam, samo sam se zaigrao, a i ti si spavao. Pusti me, o Lave moćni, jednog ću dana i ja tebi pomoći!
LAV: Kako?! Ti meni pomoći?! Ti mali, majušni, meni najvećem lavu?! Ajde bježi da ne čuješ kako jedan lav reži – grrrrrrrr!
MIŠ: Ali, vidjet ćeš da ću ti pomoći (bježi)
LAV: Da, da....idi, možeš otići...... Kasno je, morao bih šumu obići. hamba, lamba, đamba unga, unga, mungla, to je moja đungla!
…
Joooj! Što je to? Kakve su to sjene? Netko je bacio mrežu na mene??!!
Upomoć!! Tko će me osloboditi? Upomoć!!
PTIČICA: Lave, lave, nemoj se bojati, znam tko će ti pomoći. Pričekaj da pozovem miša.
LAV: Onog malog miša kojeg sam pustio?!
PTIČICA: Čekaj, lave, čekaj!
LAV: Oh, šmrc, što sam dočekao, što se to dešava da jedan miš lava spašava
…
MIŠ: Evo me, ja ću te spasiti!
LAV: Baš me zanima kako...
MIŠ: Evo, ovako gri-gric...ti ćeš se malo spustiti a ja ću ti cijelu mrežu izgristi. imam jako oštre zubiće gric gric gric
LAV: Hura, spasio si me dragi mišu! Od danas si ti moj najmanji najveći prijatelj! Možeš mi po leđima koliko hoćeš skakati, a možeš mi se i na glavu popeti.
MIŠ: Blago meni, kakve sreće, na glavu jednom lavu! Lave, Molim te da tako kroz cijelu šumu prođemo, hi-hi! Da me svi miševi vide, hihi!
Tekst: Ivana Pokrivka Sinanović