Mama šišmiš: Spavaj mi, spavaj maleni ti,
nek ti lijepi budu sni.

Mali šišmiš: Mama, sad mi se ne spava,
kad visim naopačke, boli me glava.

Mama šišmiš: Zar ti se ne sviđa naša špiljica,
previše ti je mračna Veternica?
Možda te srce vuče u potkrovlje neke kuće!

Mali šišmiš: Ne mogu ti, mama, skrivati više
za čim moje srce uzdiše.

Mama šišmiš: Reci mi, dijete milo, što bi to bilo?

Mali šišmiš: Volim slušati cvrkut ptica,
želio bih odletjeti do tratinčica.
Šišmiš tvoj sniva da na suncu malo uživa.

Mama šišmiš: Ali, letjeti po mraku prava je vještina,
netopiru svakom to je ponos i vrlina!

Mali šišmiš: Mamice, dok sunčeva zraka nosić mi dira,
tvoj maleni netopir nema mira.

Mama šišmiš: Oh, sine, mama zbog tih riječi pati,
ti si noćni putnik - to moraš znati.

Mali šišmiš: To znam i sam, ali moram
pokušati letjeti po svjetlu bar jedan dan.

Mama šišmiš: Dobro dragi, ali iza toga
učenje spavanja naglavačke slijedi.

Mali šišmiš: Vrijedi, mama, vrijedi.

Mama šišmiš: Iskustvo je najbolje znanje,
shvatit ćeš da nije za tebe svjetlo danje.