Velika se vika
u povrtnjaku digla.
Jer jesen evo,
samo što nije stigla.

Cikla ciči:
"S puta mi se miči!
Do frizera moram stići!"

Mrkva joj se s puta sklanja,
patlidžan se do zemlje klanja.
Ipak je ona povrtna princeza.
Zdrava, snažna, puna željeza.

Krastavac je mrko gleda:
"Ciklo, čekaj svojeg reda!
I ja sam se, ovako lijep i mio,
kod frizera naručio!"

Grah mu plješće:
"Bravo, bravo!
Imaš ti, prijatelju, pravo!"

Kupus se oglavatio,
prkosno se podbočio:
"Ma što to tebe, krastavče krasi?
Nemaš na glavi niti jedne vlasi!

Ja frizeru prvi trebam ići!
Jer, naribani će biti
upravo moji listići!"

Žuta bundeva,
tik uz vrtna vrata,
od silnoga se smijeha
za trbuh hvata.

"Baš su smiješni i šašavi!
Ne znaš koji se od njih
više važan pravi!

Frizure moderne,
pramenovi, uvojci,
a svi će, na kraju,
završiti u zimnici!"