Natali Šarić

Tiho nam stižu jesenji dani
slažući pozdrav po svakoj grani.
Sada se priče pričaju tiše
da bi se čuli šapati kiše.

Djeca se love po lišću mekom.
Puno tog blaga otječe rijekom.
Svaki, ko mornar, kreće na put,
narančast, crven, zelen il' žut.

A tek kad netko spomene voće…
S jeseni može ga dobit tko hoće.
Trešanja nema, jabuke zato,
uz kruške, grožđe... vrijede ko zlato.

Ljudi i djeca sad vrijedno rade,
staklenke pune, voćem se slade.
Skuplja se ogrjev, uz vatru sjedi…
Jesenja priča sada nam slijedi.