Kad jesen na šumsku stazu zakorači,
šuma se u zlatno presvlači.

Svako je drvo,
svaka grana
zlatnim prahom posipana.

I svaki list prije nego je pao
u zlatno se presvukao.

I rep prepelica,
i ševina krila
od tolikog sjaja
zlaćana su bila.

A kad je zraka sunca
postelju našla u sjeni paprati,
poviče šumi:
- Vrijeme je za spati!
I sutra je dan.

Listopad tad magleno dahne,
šarenom lepezom još jednom zamahne
i šuma utone u san.