Usred mirnog dana
odnekud evo vjetra.

I vjetar je toliko puhao,
da se sav uspuhao.

I toliko je trčao,
da se sav ustrčao.

Nije mogao stati,
toliko je bio u brzini,
i mira nije Laninoj haljini,
ni njenom balonu dao.

U krošnju stabla se zaletio
i tamo se zapetljao.

I sve je opet bilo
kako je i moralo biti
usred jesenjeg dana
- sunce, blagi lahor
i nasmijana Lana.