Jesenji vjetar potepuh
i hrastov listić suh
krenuli u svijet bijeli.
Ruku pod ruku
poljem poletjeli.

Skitali su oni čitave jeseni,
danju razigrani,
a noć bi prosanjali
u plastu sijena sjeni.

A onda stigoše
Studenog dani posrebreni,
pa vjetar potepuh
i hrastov listić suh
jedan drugome zbogom rekoše.

List će za koji dan
pod snijegom utonuti u zimski san,
a vjetar odjenuti bundu bijelu
i raznositi naramke pahulja
po šumi, njivama,
po selu...