Ova igra se zove i loptanje o zid s posebno izvođenim figurama lijeve i desne ruke. Za nju je bio dovoljan ravan zid i lopta krpena, gumena ili od dlake. Igrale su je uglavnom djevojčice naglašavajući posebno brojenje na nekom čudnom jeziku:
"odan-dodan, dime-disle, ake-tuke, penge-lenge, kara-deset".
5-10 je bio početak. Lopta bi se bacila desnim otvorenim dlanom, a zatim bi se isto ponovilo lijevom rukom. Ravnom plohom prstiju lijeve i desne ruke utkanih jedne u drugu, igralo bi se do broja devet. Osam puta bi se udaralo loptom o zid čvrsto stisnutom lijevom šakom i desnom preko nje, a sedam skupljenim prekriženim prstima u obliku slova W.
Broj šest bi bio repriza onog početnog broja 5-10. Petica bi se izvodila jedanput, a vrijedila pet puta bacajući desnom rukom loptu iza leđa i hvatajući se pošto se odbila od zida. Četiri se izvodio udarajući prvim člancima desne šake, a tri uz pljesak desne ruke o lijevu. Glavom bi se brojilo dva, a s lijevom ispruženim prstima desne ruke izvodio broj jedan.
Koja bi djevojčica izvela sve ove pokrete ne zastajkujući osim broja pet, bila bi pobjednicom.
Ljevakinjama je bilo malo teže snaći se u ovoj igri.